Ništa se strašno nije dogodilo u Tokiju što se tiče ciljeva i želja hrvatske vaterpolske reprezentacije. Poraz od Australaca je u redove momčadi uvukao mali nemir, no utakmice s Crnom Gorom (8.30), Srbijom i Španjolskom mogu ispraviti sve. Čak i jedna pobjeda u tri utakmice s najjačim reprezentacijama u skupini može donijeti četvrtfinale.
No, izbornik Ivica Tucak i njegovi izabranici ne razmišljaju na takav način, ići će na pobjedu u svim utakmicama. Bolji plasman u skupini na papiru donosi i lakšeg suparnika u četvrtfinalu, ali to i nije nužno jer se u vaterpolskom turniru događaju iznenađujući rezultati. Sve je relativno, bitno je biti na razini u nokaut-fazi natjecanja.
Nema plakanja
Pouzdani vratar Marko Bijač bio je odličan u prve dvije utakmice; da su mu suigrači bili na istoj razini, poraz s Australijom ne bi se dogodio. Marko uopće ne sumnja da će u nastavku turnira sve biti kako treba:
- Naravno da nas je malo uzdrmao taj neočekivani poraz, no ništa se nije promijenilo u našim razmišljanjima o nastavku turnira. Želimo napraviti puno, želimo ići do kraja. Vremena za plakanja nema, niti mislimo plakati, sad smo koncentrirani samo na Crnogorce i tu utakmicu koju idemo dobiti. Poraz od objektivno slabije momčadi nije bio u planu, no ponekad se takve stvari događaju. Nećemo nimalo kalkulirati, idemo po pobjedu.
Sljedeći protivnik dobro je poznat našim igračima, nema nikakvih tajni:
- Riječ je o odlično posloženoj momčadi, posebno u defenzivi, odlično se brane s igračem manje u bazenu, vrlo ih je teško probiti jer su uvijek koncentrirani i disciplinirani. U napadu im je, naravno, najbolji Aleksandar Ivović i na njega ćemo svakako morati obratiti najviše pažnje. Blok na njemu mora biti snažan, no ne smijemo podcijeniti ostale jer su opasni i Ukropina, Petković, Matković, Čučković... Svi su opasni dopusti li im se da se razmašu i samo nam naša maksimalno koncentrirana igra može donijeti pobjedu.
Nakon toga slijede Srbija i Španjolska, možda još opasniji suparnici:
- O njima zasad ništa, za nas sad postoje samo Crnogorci. Snimili smo ih, vjerujem u pobjedu.
Hrvati se druže
Virus je kreirao novu sliku na Olimpijskim igrama. Kakav je život u Tokiju?
- Ne bih rekao da je puno drugačije nego što je bilo u Riju, ovi stariji kažu da je tako bilo i u Londonu i prije. Nažalost, ne može se iz sela, malo je stoga monotono, no kako je drugima tako je i nama. Maske, kontrole, testovi, to nam je svakodnevica. Hrvatski su sportaši smješteni zajedno na dva kata, družimo se, nije tako strašno. Trenira se dva puta dnevno, hrana i smještaj su u redu i dan brzo prođe. Da, bilo bi ljepše da se možemo kretati i izaći iz sela, no što je tu je.