Objektivno najozbiljniji problem hrvatskog vaterpola je pomanjkanje vrhunskih, mladih igrača reprezentativne razine. Nešto o čemu smo ne jednom pisali na stranicama ovih novina, a što mori kako izbornika Barakuda Ivicu Tucka, tako i trenere mlađih uzrasta. Činjenica da punih pet godina Hrvatska nije osvojila niti jednu medalju u mlađim uzrastima, bilo na europskoj ili svjetskoj razini - a u ovom barem sportu prvenstava ne nedostaje - govori dovoljno. Baš sve. Kada ovome dodamo da su Barakude značajno pomlađene nakon OI u Tokiju (nema više Bušlje, Jokovića, Lončara, Obradovića, okončao je karijeru Garcia...), onda taj nedostatak mladih, visoko kvalitetnih igrača od kojih se očekuje preuzimanje stijega, stvara problem.
Prekretnica
Međutim, lagano ipak svjetlo dolazi s hrvatskog juga i iz dubrovačkog Juga AO. Naime, ako bi itko pitao potpisnika ovih redaka po čemu bi valjalo pamtiti vaterpolsku sezonu za nama, a da to nisu nekakvi statistički podaci, trofeji koje je osvojio ovaj ili onaj klub, što ionako možete pronaći i na sveznajućem Googleu, onda bi odgovor bio - Marko Žuvela. Nije nam ovaj dečko, koji će tek u prosincu navršiti 21. godinu potpuna nepoznanica. Marko je lagano skretao pozornost na sebe, ali ove je sezone zaigrao s daleko većom minutažom, počeo dobivati sve značajniju ulogu. Čak ako ga možda netko i ne bi stavio u početnih ili najjačih 7, a onda je sigurno igrač broj 8 aktualnog prvaka Hrvatske. Uostalom, da to nije baš samo izdvojeno mišljenje jednog novinara, potvrda je došla i od izbornika Tucka koji ga je ove godine prvi put počeo ne samo stavljati na širi popis, već je i debitirao za A momčad. Podgorički turnir Svjetske lige.
- Ovu bih sezonu i ja nazvao prekretnicom u dosadašnjoj karijeri, vaterpolskom svijetu - iz Gruža će Marko Žuvela.
- Zato jer sam ove godine ušao i u reprezentaciju, odigrao sam sve utakmice Hrvatske ove godine, dok sam u klubu stekao ozbiljnu ulogu, postao standardni član prve momčadi. I trener Kobešćak, i izbornik Tucak su vjerovali u mene, vjeruju još uvijek ja se nadam, dali su mi priliku. Uz sve, otkrio sam i neke nove pozicije na kojima mogu igrati, recimo centra. To sam bio prošlog ljeta na juniorskom SP jer nismo imali klasičnog centra. Tamo me stavio trener Kobešćak koji je tada vodio tu momčad, ja sam “uletio” i eto...
Uletio i uzletio. No, to isto mjesto ste prinudno dosta često igrali i u klubu.
- Pa da, igrao sam drugog centra jer imamo samo jednog. Mislim da mi je i to puno pomoglo, dalo minutažu. Ne znam, možda bih igrao i inače toliko, ali ovako sam baš značajno podignuo minutažu. Otišao na razinu više - veli Žuvela.
To i jest u biti pitanje za Marka, koja je Žuvelina pozicija? Znamo da ste branič, tako ste počeli, mnogi vas još nominalno vode u bekovskoj liniji, ali jako ste dobri na vanjskoj poziciji, možete odigrati drugog centra. Razvijate se u višenamjenskog igrača, što je odavno trend modernog vaterpola. Gdje je, u čemu je Žuvela najbolji?
- Obično utakmice počinjem na desnoj strani. Kako sam ranije trenirao plivanje, imam odličan plivački kapacitet i to mi je dosta pomoglo. Makar je ipak sasvim druga priča vaterpolo. Na svim se mjestima ja dobro osjećam, mogu odigrati sve.
Najbolja momčad svijeta
Odlično za Marka, a još više za trenera koji ga ima u momčadi. Marko Žuvela je 5-6 godina čak trenirao plivanje. Nije jedinstveni slučaj za vaterpolista, ali zašto ste se odlučili za ovaj sport? Je li vam plivanje postalo dosadno, što nam mnogi nekadašnji plivači vele ili je nedostajala lopta ili nešto treće?
- Bio sam u Jugovoj školi plivanja šest godina i onda sam u 12. godini prešao na vaterpolo. U mojoj posljednjoj plivačkoj godini bili smo momčadski prvaci Hrvatske, baš moje godište. Ja sam bio leđaš, čak i prvak Dalmacije. Nakon te godine sam prestao s plivanjem i otišao u vaterpolo. Rekli su mi da probam vaterpolo, pa ako mi se ne svidi, mogu se vratiti. A zašto vaterpolo? Iskreno, privuklo me prvo to što mi je bila muka više rano se dizati, ha-ha.
Ovo je stvarno iskreno.
- Ma gledajte, svako jutro trening od 6.30 do 7.30 pa onda u školu. Svaki dan. Međutim, ima toga i više. U plivanju si sam za sebe i postane dosadno s vremenom, dok u vaterpolu ima i više natjecanja, tu su ti suigrači, nadmetanje.
Jedna od osobina Juga, kluba čiji je Žuvela igrač, što ta sredina oduvijek, neovisno lovu na trofeje, istinski pruža puno prilika mladim igračima.
- Ja sam imao tu sreću što sam potrefio trenutak dok su u momčadi još bili Perrone i Vrlić, vrlo jaka momčad i onda je trener Kobešćak mogao priuštiti da svaku utakmicu gotovo nekog od mlađih malo zarotira. Bilo je nas takvih 4-5. Recimo, bio je Kristijan Čulina koji je sada u Strasbourgu, pa još 2-3 koji su u međuvremenu odustali. Bio je to ujedno i trenutak kada je Jug bio i prvak Europe (2016. godina), najbolja smo momčad na svijetu bili.
Ove sezone je jedan mladić, Ivuša Burđelez dobio takvu priliku, a riječ je o dečku koji ima 16 godina.
- Ja sam debitirao s 14!
Visoka kvaliteta
Koliko? Sa 14 u prvoj momčadi?
- Je, je, nisam još navršio 15. U listopadu ili studenom 2016. protiv Partizana kada je Pavo Marković mislim dobio mononukleozu, a uvijek je te sezone bio jedan vrlo mladi igrač koji je bio na raspolaganju za igrati. Tada sam to bio ja.
Trener Vjekoslav Kobešćak je prije tjedan dana u SN izjavio kako upravo od vas i Filipa Kržića (22) očekuje da odete na višu razinu. Spreman?
- Apsolutno! I za klub sljedeće sezone, ali i za reprezentaciju ako ovog ljeta izborim mjesto u 13 za Svjetsko i kasnije za Europsko prvenstvo. Dat ću sve od sebe i silno bih se veselio, a mislim i da bismo mogli doći do medalje. Mladi smo, agresivni, uz dobar rad, taktiku, želju, zašto ne.
Nije Marko Žuvela već sada idealan igrač. Ima on još određenih detalja koje nužno mora usavršiti, popraviti, biti koncentriraniji, ali da je riječ o visokoj kvaliteti koja ima tek 20 godina i koji je dosegao sada već ozbiljno razmatranje za najboljih 13 Barakuda, to definitivno stoji.