Karma. Životna sudbina. Nazovite to kako hoćete, ali ima pojedinaca koji što god da radili, ma koliko uspješni i pošteni bili, nikoga uvrijedili i kulturno se ponašali, život baš ne mazi. Ili ih svako malo “ošine” po leđima, čisto ne bi li ih podsjetio da ih svojevrsna ukletost nastavlja pratiti.

Izvrijeđale ga Delije

Takva je priča Mirka Vičevića (54), nekadašnjeg vrsnog vaterpolista koji je osvajao zlata na OI u Seoulu 1988., SP u Madridu 1986. i Perthu 1991.; te na EP u Ateni 1991. uz jedno euro-srebro u Bonnu 1989. Od 2020. član Kuće slavnih u Fort Lauderdaleu. Ovaj crnogorski Hrvat, Bokelj koji nikada nije skrivao, pače i ponosio se svojom nacionalnom pripadnošću, sredinom siječnja je imenovan trenerom Crvene zvezde. Nisu prošla niti tri tjedna, Vičević je odstupio s klupe beogradskog kluba, nakon što su se na prvenstvenoj utakmici protiv Šapca, tzv. Delije ili koje inače niti ne dolaze na vaterpolske utakmice, sada uprizorile. Samo iz jednog razloga. Vrijeđati trenera svojeg kluba i to zato što je Hrvat. Izvjesili su i transparent šovinističkog sadržaja - “Šiptar, Hrvat, Balija nisu moja bratija”. Uz usputno skandiranje srpskom ratnom zločincu Ratku Mladiću.

IVANA NOBILO/CROPIX Cropix

Istina je da se klub ogradio od izgreda uz ispriku treneru, ali je činjenica i da je beogradski sud temeljem prekršajne prijave zaključio “...kako nije bilo elemenata poticanja rasne, vjerske ili nacionalne mržnje”. Koji dan kasnije, Mirko Vičević je podnio ostavku, napustio Zvezdu i Beograd, ali gospodskim rječnikom se oprostio od bivšeg kluba - “Želim sve najbolje VK Crvena zvezda u nastavku natjecateljske sezone”.

Mirko se vratio u svoju Boku, rodni Kotor. Razgovarali smo prije nekoliko dana, ali nije još raspoložen za izjave. Možda se vidimo za koji dan u Zagrebu budući da je najavio dolazak. Ono što je huligane motiviralo na vrijeđanje Vičevića je isključivo njegova nacionalnost. Mirko Vičević je crnogorski Hrvat, to nikada nije krio (zašto i bi). U medijima je krivo navedeno da je trenutačno predsjednik Hrvatskog građanskog društva Crne Gore - Kotor. Načelno najvišeg tijela Hrvata u Crnoj Gori koji desetljećima odnosno baštini hrvatsku kulturu, tradiciju i običaje. No, istina je da je bio predsjednikom HGSCG - Kotor (2011. - 2015.), te je i danas aktivan član.

Za nezavisnu Crnu Goru

Međutim, manje je znano da je prije 30 godina Mirko Vičević doživio već, donekle sličnu sudbinu, makar u drukčijim okolnostima. Vičević je naime od 1989. do 1991. igrao za splitski Jadran i bio među najboljim igračima. Došlo je ljeto 1991. i pripreme tadašnje reprezentacije za EP u Ateni. No, to je i doba kada su ratni bubnjevi već naveliko tutnjali. Tog su ljeta hrvatske vlasti naložile našim sportašima da napuste redove reprezentacije države koja je napadala našu domovinu. Roditelji Mirka Vičevića u Kotoru su i 1990., a poglavito tijekom 1991. trpjeli prijetnje jer im sin igra u “ustaškom klubu”.

U groznim okolnostima, Vičević se nije mogao pridružiti ostalim hrvatskim sportašima i napustiti reprezentaciju jer bi time ugrozio vlastite roditelje. Splitski Jadran pak nije mogao učiniti drugo do suspendirati ga, iako tu zle krvi nije bilo, no kako imati na popisu igrača koji nominalno igra za državu koja vas napada. Te je godine Mirko prešao u Savonu.

Mirko Vičević je logično dobio svoje mjesto 2010. u knjizi “Stoljeće hrvatskog vaterpola” zajedno sa svim velikim hrvatskim igračima u povijesti, a kakve su njegove misli rekao je autorima knjige prije 12 godina.

- “Igrao sam na OI u Atlanti 1996. za tadašnju SR Jugoslaviju, ali više nisam osjećao pripadnost toj momčadi. Kako generacijski, tako ni politički. Počele su podjele, a ja kao Kotoranin, jasno sam se izjasnio za nezavisnu Crnu Goru”.