Trofej Eurokupa ostaje u Hrvatskoj! Ostaje ovdje jer će se u subotu u finalu sastati naši Jug Adriatic osiguranje i Primorje EB. Ostvarila se naša tiha želja, hrvatsko finale na Kantridi!

Primorjaši su i 9. uzastopnu utakmicu u Europi na svojem bazenu dobili, ovog puta aktualnog njemačkog prvaka i to nakon što su se ‘izvukli‘ s minus 3 još početkom treće četvrtine. Inače, prije malo više od 8 godina, u ožujku 2014. Primorje EB je u Rijeci svladalo Spandau 04 s čak 10 razlike (14:4). Bilo je to u doba najjačeg Primorja u povijesti, u doba kada su ondje igrali Vićan, Bošković, Radu, Muslim, Buljubašić, D. Burić, Krapić, Vukičević, Šetka, Echenique...

Sada je 2024., današnje Primorje EB nema baš takvu snagu, ali ima puno talenta, mladosti, te velike srčanosti i borbenosti. Iskazali su to od prvih minuta. Dobro, možda ne baš od prve jer iz početnog napada su gosti poveli (Tamas Sedlmayer, 0:1), ali kasnije... Kasnije je na scenu stupio nizozemski ljevak Kas Te Riele. Prvo gol s 2 metra (1:1), pa onda sa svoje pozicije, desni vanjski (2:1). Izjednačena je bila prva četvrtina s naizmjeničnim obratima. Dakle, od 0:1 preko 2:1, pa 2:3, te na koncu prvih osam minuta, 4:3 za Riječane. Berlinčani su se dosta dobro pripremili za primorjaše. Zonskim su presingom napravili probleme mladim primorjašima, a što je za Spandau 04 bilo primarno, zaustavili su brzu tranziciju Riječana. Štoviše, baš su gosti uspjeli ‘povući‘ jednu kontru (Rumunj Chiru za 2:3).

U većem dijelu druge četvrtine rezultatski je utakmica i dalje bila ‘otvorena‘ zadržavši i ritam izmjeničnih vodstava obiju momčadi, iako... Primorjaši u cijeloj četvrtini nisu postigli pogotka, igrač više im je bio ne baš pohvalan, 2-7, a daleko najbolji pojedinac, vratar Mauro Čubranić (7 obrana). Ovaj mladi 19-godišnjak je ludo nadareni čuvar mreže, grandiozna budućnost hrvatskog vaterpola, za njega se već dugo vremena opako zanima Pro Recco, ali kada vam je vratar jedina svjetla točka u momčadi... Da, nije dobro, ali tek je polovica susreta bila i ovo je Primorje! Momčad koja se ne predaje. Početkom treće četvrtine Spandau 04 je vodio 7:4, pa i 8:5 (oba puta Slovak Tkač), no onda kreću riječki morski psi. Talijanski Hrvat Fabio Crippa, a iz peterca kapetan Tin Brubnjak smanjuju na 8:7. Povećali su gosti (Strelezkij iz peterca), ali erupciju na Kantridi isprovocirali su Niko Čubranić i Te Riele iz kontre (9:9). Uzvratio je i opet njemački Poljak Strelezkij (9:10), ali preokreću Paprić i N. Čubranić do 11:10 za primorjaše na kraju treće četvrtine.

U zadnjih osam minuta Spandau 04 je poravnao preko opet Strelezkija (11:11), ali onda zaredom pogađaju Crippa i Niko Čubranić (13:11), a mlađi brat Mauro Čubranić je ‘poludio‘ na golu. Do kraja je prikupio 17 obrana! Bravo Riječani, još jedna njihova kolosalna večer,

TOM DUBRAVEC Cropix

Jugaši će u subotu navečer, od 20 sati na riječkom bazenu na Kantridi u lov na ukupno u klupskoj povijesti svoj 71. trofej, drugi u natjecanju Eurokupa koji se do 2012. zvao Kup LEN.

Dubrovčani su u polufinalu, nećemo baš napisati s lakoćom, ali sasvim sigurno zasluženo i glatko pobijedili drugu po snazi španjolsku momčad, sastav Sabadella. Klub koji je prije dvije godine osvojio Eurokup, ali koji realno nije baš na razini Jug Adriatic osiguranja. Jugaši čak i nisu baš blistali, ako ćemo ruku na srce, no i takvi su kvalitetniji od katalonskog sastava. Tu se odmah moramo prisjetiti riječi Elvisa Fatovića, trenera Barcelonete, prvaka Španjolske, koji nam je prije nekoliko dana malo približio igru i kvalitetu Sabadella. Tada je Elvis vrlo jasno i u čak dva navrata, uz pokoji kompliment Sabadellu ipak izustio:
- Jug je jednostavno kvalitetniji.

Dobra dubrovačka zona

Onda je došla utakmica, igrači su uskočili u bazen i vrlo brzo smo uvidjeli svu točnost Elvisovih riječi. Ne, nije Sabadell slab, nije to “truba” od momčadi, ni govora. Jednostavno... Nisu na istoj kvalitativnoj razini s jugašima i gotovo. U napadu su imali velikih problema s zonom jugaša, ponekad i M-zonom. Baš nisu znali što učiniti, kako to ugroziti, suparnika prevariti. Uz to, još smo ubilježili u prve dvije četvrtine i tri tehničke pogreške, krivo dodane lopte, ispadanje iste ili smiješno slabašna šuta. U obrani je Sabadell bio toliko puno puta bio izigran, da mogu biti zadovoljni što je u poluvremenu susreta bilo “samo” 6:3 za Jug AO. Tu pak sreću mogu zahvaliti svojem vrataru Eduardu Lorriju (pet obrana u prve dvije četvrtine), ali i neodlučnosti Jugovog Amerikanca Daubea koji je u dva navrata bio u čistoj situaciji završiti napad koji je on morao završiti, no Daube bi išao na asistenciju. No dobro, nemojmo tražiti perfekcionizam u utakmici u kojoj on (perfekcionizam) i nije bio potreban.

Šeprtljavost i dekoncentracija

Utakmicu je inače otvorio golovima Marko Žuvela. Prvo 1:0 s igračem više s lijevog vanjskog, pa 2:0 s desnog vanjskog nakon što je prethodno oduzeo loptu u obrani. Tek je početkom 7. minute Sabadell pogodio, preko centra Asensija i igrača više, da bi prvu četvrtinu završili golovima Djerkovic (za 3:1 jugaša, na perfektan asist Jokovića), te ljevak Mallarach sa sirenom (za samo 3:2, vodstvo našeg kluba).

U drugoj se četvrtini počela već nazirati pobjeda Dubrovčana. Franko Lazić paralela s igračem više, pa onda i treći gol Žuvele za 5:2 u prvoj polovici druge dionice. Smanjio je Vidović za Katalonce, da bi u posljednjoj minuti druge četvrtine još jednom sjajno “zavukao” Lazić za 6:3 Gospara.

U prvom naletu treće četvrtine, nastavio je Zagrepčanin u redovima jugaša s pogocima. Franko Lazić s lijeve strane, vrlo lijepo za 7:3. Najveća prednost u dotadašnjem dijelu susreta koja je inače pred kraj četvrtine i ponovljena i to nakon što je Sergi Cabanas koji je prošle godine došao u Jug AO baš iz Sabadella, pogodio za 9:5.

Sredinom posljednje četvrtine bilo je i 11:6, i to s dva uzastopna pogotka silno raspoloženog Lazića. U posljednjih nekoliko minuta Dubrovčani više nisu ni igrali kako svom snagom, tako ne i s najboljim pojedincima, a i Rino Burić je bio od 25. minute još izvan igre. Pa ipak, svemu tomu unatoč, Sabadell nije uspio barem ublažiti svoj poraz. Solidna šeprtljavost, dekoncentracija, brzanje... To je bio njihov zaštitni znak u Rijeci. Ne znamo je li se ikada Jug lakše plasirao u neko europsko finale no sada protiv Sabadella.

Slab interes Riječana

Inače, ova utakmica baš i nije izazvala silno zanimanje riječke publike, što je doduše dosta logično. Početak utakmice jugaša je bio ipak malo ranije za radni dan (17.45), osim toga Riječane je najviše zanimalo njihovo Primorje. Za tu utakmicu, sraz s berlinskim Spandauom, sve su stolice - i one montažne - bile ispunjene.