Nakon Pariza, svojih petih u nizu Olimpijskih igara, jedan korčulanski zet najavio je mogućnost da kapicu “objesi o klin”...
- Nisam siguran, idem na Korčulu u moju Brnu. Uz obitelj pokušati donijeti konačnu odluku - rekao je tada Felipe Perrone, jedan od najboljih i najpoznatijih svjetskih vaterpolista ostavivši pritom upitnik i brojnim ljubiteljima vaterpola.
Je li u petnaestak dana koliko uživa u moru i odmoru korčulanskog škoja donio odluku, pitali smo ga?
- Ne još! Jasno je i vama da to nije jednostavno. Kako sam i rekao ovdje je najbolje mjesto da se odlučim i riješim to sa samim sobom. U Brni imam potreban mir, najbolje je to mjesto za razmišljati i donijeti odluku! No trebam još malo vremena. Nije lako ni posao promijeniti, kamoli vlastiti život. A vaterpolo je moj život.
Kako i sam kaže godine su tu. Trideset i deveta...
- I dalje uživam u vaterpolu, još me to itekako drži. S druge strane svjestan sam da i tome jednom mora doći kraj. Odigrao sam još jedne Olimpijske igre, ako je trenutak oproštaja od vaterpola, onda je to možda sada. No, ponavljam, nisam odlučio, još sam u dilemi. Korčula, Smokvica, Brna i moja obitelj pomoći će mi u tome. Vidjet ćemo.
Često je Perrone na otoku Korčuli. Ne samo radi obitelji supruge Marije i njihova klinca Nikole. Za Korčulane nema dileme, on je već postao “njihov otočanin”.
- Može se slobodno tako reći. Ma, ovaj je otok posebno mjesto. Ne samo radi obitelji. Ovaj suživot ljudi i njihov spoj s vaterpolom za mene je poseban, ovo nema nigdje na svijetu. Mir, obitelj, još uz to otok vaterpola, ne znam što mogu više da tražim - jasan je bio Perrone, uz onaj svoj uvijek prisutni osmijeh “od uha do uha”.
Samo i dalje uživaj Felipe. U miru prekrasne uvale Brna riješi svoju životnu dilemu. Sigurni smo jednako uspješno kako si rješavao brojne utakmice u svojoj prebogatoj vaterpolo karijeri. Što se nas pak tiče, to još slobodno može pričekati kako bi te i dalje mogli gledati i oduševljavati se tvojim igrama u elitnim klupskim i reprezentativnim natjecanjima.