On je i dan danas sigurno među najboljim, vrlo vjerojatno i najbolji branič u svijetu vaterpola. Takav je posljednjih petnaestak godina. Minimalno. No, on je ujedno i rekorder po broju osvojenih medalja za Hrvatsku. Čak 22 pokala ili medalja. Nije niti to sve. Vlasnik je rekorda svjetskih prvenstava u vaterpolu koje teško da će itko više skinuti. Jedini je naime igrač koji je osvajao medalje na sedam uzastopnih svjetskih prvenstava. Od osam na koliko je nastupao, do kolajne nije dospio samo u Montrealu 2005. kada je Grčka bila bolja u produžetku.

Uživam s obitelji

To je dakako, Andro Bušlje. Prošle se godine oprostio od reprezentativne kapice, nakon punih 17 godina! Mislio se u biti oprostiti i ranije, čak je to i najavio, nakon bronce u Koreji, u Gwangjuu 2019. Onda su ga ipak nagovorili da “izgura” još do Igara u Tokiju. Olimpijski turnir u Japanu je bio konac. Sada je doma, s obitelji u svom Dubrovniku, kupanje, odmor, ljeto s djecom... Mora biti poprilično čudan osjećaj. Nema putovanja, prvenstava, treninga, natjecanja, iščekivanja velikih utakmica... Sve ono što je Bušlje proživljavao svako ljeto s Barakudama još od 2005.

- Da sam znao da je ovako dobro, možda bih i ranije prekinuo - u šali će Andro.

U biti, možda se čak nije niti šalio. Poprilično shvatljivo i uopće nije za zamjeriti. U vaterpolu oni najbolji, a to su reprezentativci, žrtvuju one načelno najbolje mjesece u godini, dok se svi opuštaju, odmaraju, zabavljaju. Dok je ostatak svijeta na plaži i koktelima, oni plivaju kilometre u bazenu, teretana im je dnevni boravak, a jedini kokteli koji piju su vitaminski.

- Dobro mi je stvarno. Uživam s obitelji, kupamo se i sve u tom stilu.

No, jedno ipak nije dvojbeno. Utakmice Barakuda se ne propuštaju, niti jedna.

GABRIEL BOUYS Afp

- Naravno da pratim natjecanje i utakmice. Malo mi je čudan osjećaj zasad. Još se nisam sasvim navikao da ih gledam, ne igram, nisam s njima. Opet, lijep je i to osjećaj, ali sada ih baš gledam više kroz jednu navijačku prizmu. Ne živciram se toliko kao kada si sam ali opet prolazim sve te detalje utakmice s njima. Ujedno, znam i što je njima sada u glavama, kako se osjećaju, što se tamo zbiva i radi. Kako ne bi kada sam toliko dugo bio u reprezentaciji.

Andro, spomenuli ste “ne živciraš se toliko kao kada si igrao...”. Pa, ima živciranja i u gledanju. Nije isto, ali znaju se i ljutiti i veseliti i strepjeti i navijači. Ili je Bušlje kao gledatelj hladan poput mrzle pive?

- Ma da, naravno da se nerviram i sve u tom stilu. To je sastavni dio sporta. Ako se ne živciraš, ako emocije ne rade, onda ti je dakle svejedno. Ne, jasno da mi nije, niti mi ikako može biti svejedno dok gledam da Hrvatska igra.

Obrana je osnova

Gledali ste sve utakmice Barakuda u Debrecenu i Budimpešti. Vaš sud?

- Kako se veli, skidam im kapu. Odličan turnir. Sam ulazak u polufinale, naše deveto zaredom, ali s potpuno izmijenjenom, novom i bitno mlađom momčadi, to je ogroman rezultat. Nastavili su dalje niz visokih plasmana, a siguran sam da će i s vremenom koje dolazi, mnogim turnirima, prvenstvima, nastaviti i niz osvajanja medalja hrvatske reprezentacije. Ove igre u Budimpešti su po meni za njih, ovu generaciju, ovu momčad samo jedan dodatan “poguranac”. U njihovom dokazivanju onog što mi u vaterpolu zaista znamo, a to je da je ova momčad potentna, ima budućnost, kvalitetu, sve.

Sigurno možete više o vašoj specijalnosti, a to je obrana. Taj dio igre je, ukupno gledano na cijelom turniru, bio jako dobar. Protiv Srba briljantan, ali čak i protiv Španjolske u polufinalu on uopće nije bio loš. Posebno s gledišta da ona još uvijek nije niti u cijelosti uigrana.

- Rijetko je koja obrana nepogrešiva. Mislim da takve ni nema, ne postoji u sportu. Ovi momci već sada igraju obranu stvarno dobro. Vidi se žar, volja, htijenje. Prvenstveno da se dokažu da su zasluženo ovdje, na velikom natjecanju, u samom vrhu i da tu trebaju i biti. Obranu moraju naravno igrati svi, ali pogotovo na bekovskoj poziciji vidim osobit trud i kvalitetu. To je posebno došlo do izražaja na ovom turniru gdje smo bili bez jednog braniča tri utakmice, bez Rina Burića. Tu svi onda pomažu, uskaču i jako sam zadovoljan onime što sam vidio. Naravno da ima grešaka, ali sada stvarno ne bih o pogreškama. Ja bih ih samo hvalio, zato jer su to i zaslužili.

Posebno obranu kao temelj igre u svakom loptačkom sportu.

- To je osnova, jer sa sigurnošću obrane, daleko je lakše igrati u napadu. Jasno, kada ne daš puno golova, pa izgubiš utakmicu, onda je najlakše reći da je napad bio loš ili nedovoljno dobar, međutim... Treba tu vremena još. Dosta je novih igrača, igra se malo promijenila, puno je bilo naših igrača koji su prvi put igrali na velikom natjecanju. Po meni su ti novi, mladi igrači odigrali odlično. Netko bolje, netko lošije, ali svi mislim da zavrjeđuju vrlo dobru ocjenu - zaključuje Andro Bušlje, najtrofejniji igrač u povijesti hrvatske reprezentacije.