Nakon poraza od Mađara u polufinalu, izbornik Ivica Tucak je u kameru HTV-a izjavio:
- Dolazi smjena, dolazi kraj ove jedne generacije koja je puno napravila i vidjet ćemo što dolazi.
Koji sat kasnije, razgovarali smo telefonski s izbornikom. Zanimalo nas je na kraj kojih igrača, osim Garcije za kojeg se zna unaprijed, je mislio.
- Dobro, to sam rekao. Ali nije sad još trenutak za te priče. Idemo odraditi ovaj turnir do kraja, pa ćemo vidjeti kada se vratimo doma.
To je i ispravan stav, razmišljanje. Odraditi valja posao najbolje sad što se može do kraja, a onda po povratku u Hrvatsku i hladnih glava možemo u analize i rasprave. No, to opet ne sprječava novinare da se ne pozabave ovom temom. Barem okvirno.
U ovom su trenutku sigurna dvojica koja će u Tokiju odigrati svoje posljednje utakmice, što u karijeri ili pod kapicom Barakuda.
Prvi je Xavi Garcia (37) koji je prije odlaska u Japan najavio da će na Igrama zaključiti igračku karijeru. Očekivano i logično.
Drugi je Paulo Obradović (35). On će još igrati vaterpolo, ali već temeljem njegovog ovoljetnog odabira kluba, jasno je i što ga zanima, što može. Odlazi u Tursku, u klub ENKA iz Istanbula. Financijski lukrativno, liga nije zahtjevna, a što odgovara Medinim i godinama, ali i izranjavanjima od ozljeda. Njemu također dužno poštovanje jer on je u konačnici olimpijski pobjednik iz Londona 2012., prvak Europe iz Zagreba 2010. i osvajač jednog srebra i tri bronce sa SP-a. U Barakudama od 2009.
Nameće se tu još jedan, ali on još nije odlučio. Ili barem nije do kraja. Kapetan Andro Bušlje. Razgovarali smo jučer.
- Ma, gdje ću ja igrati više. Pa, vidiš da sam bio najgori.
Vrlo će samo samokritično, a po skromnom novinarevu sudu preprestrogo, Bušlje.
- Razočarani smo svi, ali moje viđenje sebe je da nisam bio na razini. Nisam sobom zadovoljan. Zašto je tako bilo, ne znam. Sezonu sam odigrao dobro, a ovdje sam bio ispod svake razine. Barem kako ja to vidim. Sad ne možemo vratiti vrijeme.
Prije dvije godine su vas nagovarali za Tokio jer tada, 2019. u Gwangjuu ste izjavili da je to kraj. Srećom nije bio, ali nadamo se da neće niti sada.
- Ne znam, još ne znam. Već sam 17 godina u reprezentaciji, puno je to... Nemam više 25, ali dobro, još je sve "vruće". Vidjet ćemo, nekog prođe par dana, ima vremena za odluku.
Nema žurbe i ima vremena. Ne odmah, ne sada. Bušlje će ionako još igrati, prešao je iz Mladosti u Olympiacos i bit će tamo opet pravi, a s malo više odmora. E, to mu treba. Kao što i Barakudama treba Bušlje. Još samo Split 2022. Još doslovno samo to EP koje je doma. Samo još tu, neka si zajedno pruže ruke i oko kapetana u Spaladiumu još jednom okupe. To je želja navijača, novinara, ljudi koji vole ovaj sport i ovu momčad.
Jasno, zaključno će biti Andrina. I... što god odluči, poštovat ćemo i razumjeti.