“Hrvatska ga nije htela”, “Katastrofalna pogreška Hrvatskog vaterpolskog saveza““... To je samo dio naslova, kojim dio (srpskih) medija želi poniziti čelnike HVS-a te veličati očito nadarenog riječkog vaterpolista Marka Radulovića, koji je proglašen najboljim igračem Europskog prvenstva u vaterpolu za U–20 reprezentacije, piše Slobodna Dalmacija.
Momka koji je napuštajući riječku Kantridu umjesto Splita, Dubrovnika ili Zagreba izabrao Novi Sad i Kragujevac, a potom i kapicu mlade srpske reprezentacije.
A istina je posve drugačija. Nije riječ ni o kakvoj “katastrofalnoj pogreški vaterpolskog saveza”, već o odluci nadarenog igrača da brani boje selekcije istočno od Drine.
- Radulović je nastupio za Hrvatsku u selekciji koju je vodio Luka Bajić, a potom odbio poziv za reprezentaciju U-18, kojoj je izbornik bio Splićanin Joško Kreković – glasi službena informacija iz HVS-a.
Neslužbeno, čelnici su hrvatskog vaterpola “intervenirali” i kod Markove majke, ali je odluka nadarenog riječkog igrača ostala nepromijenjena.
“Slučaj Radulović” i nije neka novost za riječku Kantridu. Jednako je prije 30 godina postupio i Vladimir Vujasinović, koji je korijenima iz Šibensko-kninske županije (op.p. Ivoševci kod Kistanja), a koji je, napuštajući Primorje, umjesto zagrebačke Mladosti izabrao beogradsku Crvenu zvezdu, te umjesto hrvatske kapice s crveno-bijelim kvadratićima boje srpske reprezentacije.
U cijelom “slučaju” Radulović loše je to i što je dio hrvatskih medija kao jato halapljivih glamaca zagucalo srpsku udicu, te se umjesto o nadarenom jugašu Marku Žuveli nepotrebno raspisali o njegovu imenjaku, čije srce, očito, kuca za Srbiju. Baš kao što je Bayernov talentirani branič Josip Stanišić, vođen emocijama, izabrao nogometnu reprezentaciju Hrvatske.
- Više se piše o Raduloviću nego što se u zadnjih deset godina napisalo o sjajnim dubrovačkim vaterpolistima Jokoviću i Bušlji – ogorčeno i pomalo cinično oglasio se jedan dubrovački vaterpolski djelatnik.
Tu ćemo se, dakako, zaustaviti. Iz vrlo prostog i jasnog razloga. Iako je potpisnik ovih redova u svojim svjedodžbama kraj predmeta matematika imao po nepisanom pravilu ocjene odličan i vrlo dobar, nije baš vičan brojenju krvnih zrnaca.