Posljednjih smo nekoliko godina podosta pisali, pomno pratili uspon francuskog vaterpola. Počelo je to okvirno s 2019. godinom u kojoj je Marseille postao prvi francuski vaterpolski klub koji je igrao u finalu nekog europskog kupa, ali i štoviše, prvi koji ga je osvojio. Francuski su novinari otišli i korak dalje, pa spomenuli da je taj uspjeh Marseillea u kojem je naš Ante Vukičević, prvi europski trofej bilo kojeg sportskog kluba iz Marseillea nakon nogometnog naslova prvaka Europe koji je priskrbio tom gradu Olympique 1993.
Svi ih se pribojavaju
S vremenom je međutim jačala cijela Francuska liga. Do te mjere da je danas u najmanju ruku na kvalitativnoj razini Hrvatske, s tom razlikom da su njihovi klubovi iz sredine i donjeg dijela tablice neusporedivo bolji od hrvatskih prvoligaša istog ranga. Nije jak samo Marseille, već se dižu u Noisy-le-Sec, Montpellier, Strasbourg, dok je Lille dobio pozivnicu za nastup u Ligi prvaka. Nije baš slučajno. No, paralelno s klubovima i nacionalnom ligom, jača i reprezentacija. Do prije godinu dana nitko nije obraćao pozornost na njih, a sada ih se na EP u Splitu svi lagano pribojavaju, osim Italije. Španjolska već puše na hladno jer Francuzi su početkom godine “maznuli” čak i današnjeg svjetskog prvaka. Francuska počinje izbacivati i velike igrače, sjajne talente. Razgovarajući minulih dana s mnogim našim igračima i trenerima po pitanju Francuske, baš svi do jednoga ističu kako se dosta toga dodatno poklapa s dolaskom u francuski reprezentativni stožer jednog Hrvata. Vjekoslava Kobešćaka.
- Ha-ha, pa mislim da se puno toga još mora posložiti i ne samo u igri - za početak će Vjekoslav Kobešćak koji je također dakako ovdje, u Splitu. Istina, u francuskoj majici, ali to ne znači da nam je manje drag.
Osim u srijedu, OK. Onda kada se Barakude susreću s Francuzima.
- Evidentno je da je ta nacija u vaterpolu krenula naprijed. Imaju veliku želju i ambiciju, a cilj je ući među najboljih 8. Želja je nadalje biti sudionikom tih najboljih turnira, što nije uvijek bio slučaj.
Dakle, cilj je biti u najboljih osam, doći u četvrtfinale ovdje, u Splitu?
- Na ovom će Prvenstvu to biti jako teško izvesti. Mislim da će prvih osam iz Splita izboriti SP u Fukuoki, ali bit će jako teško jer nam je put vrlo težak. Kako od naše skupine pa onda kasnije do skupine s kojom se “križamo”. Mi smo ovo ljeto odigrali onako... Šareno u formi. Bilo je dobrih, ali i jako loših izdanja. Ima tu još jako puno toga za popraviti. No, naravno da nakon skoro tri mjeseca rada očekujemo dobru izvedbu. I da, rekao sam da će biti teško, ali cilj je biti u prvih osam i plasirati se u Fukuoku.
Psihološki pali
Aktualni trener Juga AO, od studenog prošle godine je pomoćni trener izborniku Floriana Bruzzoa. Ono što je Vjeko po nama donio, promijenio i usadio Francuzima je promjena mentalnog pristupa suparnicima. Podignuo im je samopouzdanje, uvjerio da nisu loši da bi morali pokleknuti pred “velikanima” pred kojima su dosad drhtali.
- Pa, upravo ovo što ste rekli je posljednja dva tjedna bilo mislim čak i suprotno. Imali smo dva turnira (Budimpešta i Beograd), gdje smo imali dosta loše nastupe. Psihološki su čak pali, pa da umjesto da dođemo do vrhunca forme, došli smo skoro najgore izvedbe tijekom ovog ljeta. Poraženi smo od Nizozemske, recimo. Ono što želimo postaviti kao standard u Francuskoj je, ako želimo biti među tih osam, onda bi morali momčadi koje ispod te crte, u prvom redu Njemačka, Nizozemska, pa Rumunjska, Gruzija... Njih bi trebalo pobjeđivati. Tu nisam zadovoljan. Turnir u Beogradu je bila jedna grozna naša izvedba protiv Talijana. Svaka čast Italiji, igraju stvarno vrhunski vaterpolo ovo ljeto, kao i Španjolci. Igraju dinamično i nama je teško s njima igrati jer nemamo tu kvalitetu, ali opet...
Znamo da ste to izgubili 19:8, ali opet zar niste na beogradski turnir došli izravno s budimpeštanskog i odigrali šest utakmica u šest dana?
- Jesmo, ali opet. Postoji određena razina koju morate postići da bi mogli očekivati ostvarenje svojih ciljeva. Dakle, bez obzira na umor, nisam zadovoljni sa stanjem u zadnja dva tjedna. Riječi pak naših konkurenata, ono što je izjavio izbornik Hrvatske pa srpski igrači itd., a gdje svi vide Francusku kao nekog tko nije samo opasan, to je opasno i za nas. Ja to tako iščitavam. Sad nas više nitko neće uzeti olako, a s druge strane i mi moramo pokazati jednu psihološku snagu po kojima bismo bili opasni. Mislim, apsolutno je to jedan novi moment za francuski vaterpolo jer u takvoj poziciji nisu bili vjerojatno zadnjih 70-80 godina. Nije to lagano, minimalni su pomaci nakon puno truda i ulaganja, ali drugog ili boljeg puta od ovog nema. Vrlo je važno da se nakon ove reprezentacije već gradi i nova, s mladima. Taj dio, rad s mladima je vrlo velik problem u Francuskoj. Sama izgradnja seniorske momčadi samo za Igre u Parizu 2024. nema po meni previše svrhe.
Dugotrajan proces
Mislili smo da se radi puno više s mlađima i da nemate tih problema?
- Počinje se, ali to je proces koji je dugotrajan, posebno u zemljama koje nisu u prvih, najboljih osam.
Imate dvojicu neprijeporno dobrih vratara, Dubois i Fontani, ali što je sa Slavenom Kandićem? Crnogorac je figurirao neko vrijeme za reprezentaciju Francuske, možda smo ga očekivali i u Splitu
- Kandić nema još francusku putovnicu. Bilo je i još nekih odlazaka, Izdinsky koji je ozlijeđen recimo. Neki su igrači otpali jer nisu mogli pratiti razinu priprema. Za njih je generalno novo način na koji se radi. Skoro tri mjeseca smo zajedno i za dosta igrača je to dosta velik šok. Moraju se prilagoditi prvenstveno na tu količinu rada, zahtjeva i da svaki dan treba biti na vrhuncu. To naši, hrvatski igrači znaju pa ni njima nije lako, kamoli će tek Francuzima. Makar, ja sam optimist jer oni najmlađi se vrlo dobro prilagođuju takvom tipu i ritmu rada. To mi daje nadu da će ova momčad s vremenom rasti - drži purger s konavoskom adresom i mjestom privremenog rada u Francuskoj. Jednom riječju - Europljanin.
Šalu na stranu, ustraju li Francuzi u radu koji im nameće, ideji koju im otkriva Vjekoslav Kobešćak, uopće ne sumnjamo u dizanje Francuza. Kao što osobno uopće nemamo ni najmanje dvojbe da Vjeko nominalno i službeno jest pomoćni trener Francuske, ali u stvarnosti je on “šef iz sjene”. On oblikuje Francuze u vaterpolu. Nadamo se da ih nije oblikovao predobro, pa da nam u srijedu zagorčaju život, u utakmici 2. kola EP, Hrvatska - Francuska.