Vjeko Kobešćak ovih je dana u očekivanju prinove u obitelji, još jednog sina, ali utakmicu iz Koreje je, naravno, gledao, i ponudio nam svoje razmišljanje po završetku.
- Španjolska je bila puno bolja, to se mora priznati. Odigrali su fantastičnu obranu, vrlo pokretljivu, a i vratar im je bio jako raspoložen. Usmjerili su naš napad da se kroz veći dio utakmice znalo tko će kod nas šutirati, bili smo jako predvidljivi u napadu. Bili su puno pokretljiviji od nas - priča Kobešćak u jednom dahu.
Neodlučni Vukičević
Dobro su nam zatvorili desnu stranu, Joke je na kraju zabio tri gola, Xavi jedan, tako da je desna strana bila malo bolja, ali tu su u principu napravili odličan posao. Lijeva strana problematična, Vukičević jako neodlučan, pogotovo u početku kada nije šutirao nekoliko puta kada je trebao. Na kraju je ta lijeva strana ispala jako neefikasna, čak su i malo ušli u “silovanje”.
Je li tu bio prisutan određeni strah naših napadača, u svakom slučaju pretjerani, od španjolskog vratara?
- Španjolci su puštali da ta lopta ide, a s druge strane, imali su odlične blokove. Vratar Lopez je bio dobar, ali su oni uvijek stajali između. Španjolci nama inače ne odgovaraju jer su jako brzi, Perrone, Granados, Fernandez, kada oni stoje između naši igrači nemaju više tu sigurnost. Jer smo više pazili na kontru nego što smo išli slobodno na šut. Tu su Španjolci odigrali izvrsno, a nama, pogotovo u početku, nije prošlo nekoliko šuteva i tu je ušla nesigurnost u naše redove.
Spomenuli ste brzinu Španjolaca, upravo ono kako bi i naša reprezentacija htjela igrati, i kako je čak i igrala u utakmicama u skupini. Je li nas tri-četiri dana pauze toliko poremetilo?
- Može biti, zna se dogoditi da zbog takve pauze ispadneš iz ritma. Činjenica je da nismo izgledali kao s početka turnira, ali isto tako, nije lako gađati formu. Puno je tu faktora koji odlučuju, no činjenica je da nama i Srbiji ta pauza nije odgovarala, a Španjolska se kroz osminu finala digla. Imali su cijelo ljeto ‘klimavo’, a ako ćemo ići još dublje u povijest, bili su loši i s Barcelonetom na Final Eightu gdje nisu dobro izgledali, a znamo da im je to gro reprezentacije, svi glavni, njih deset. Ta forma ide po nekoj krivulji, čas gore, čas dolje, sada su oni bili gore, mi dolje...
Za analizu ima vremena
To što su manje-više svi iz istog kluba je prednost, ili bi barem trebala biti?
- Ma ne znam niti sam, nekad je, nekad nije. Evo, imate slučaj iz Grčke, iz Olympiakosa, većina ih je tamo, a ovdje igraju loše... Nema pravila.
I za kraj - uspjeh ili neuspjeh?
- Treba pričekati kraj turnira za takve konstatacije. Pogotovo ako se uzme medalja, ne možemo govoriti o podbačaju. Ali, jedan cilj nije ostvaren, plasman na OI u Tokio, i to malo komplicira situaciju. Za analize ima vremena, jer ne smijemo zaboraviti da je bilo i dobrih stvari na ovom prvenstvu, pokazali smo i vrhunsko lice, ne smijemo to odmah cijeniti neuspjehom.
KAKO SADA DO TOKIJA I OI 2020.? Ne trebamo brinuti, imamo još dvije šanse
Jučerašnjim porazom u polufinalu Gwangjua Barakude su propustile priliku da izvade olimpijsku vizu za Igre u Tokiju za godinu dana. No to, jasno, ni približno ne znači da nam Tokio opasno visi. Postoje još dvije prilike.
Prva je za šest mjeseci, u siječnju 2020. na EP-u u Budimpešti, s kojeg će jedna momčad na EP. Ne zaboravimo da su Igre iz Europe već osigurale Srbija te sada Španjolska i Italija. Dakle, prva sljedeća najbolje plasirana momčad izvan ovog trolista s EP-a u Budimpešti ide u Tokio. To, teorijski, može biti zlatna medalja, ali može i četvrto mjesto ako medalje odnesu Španjolska, Italija i Srbija. Ako se i tada ne uspije, predstoji još predolimpijski kvalifikacijski turnir u Nizozemskoj, također, jasno, sljedeće godine. S tog turnira idu tri najbolje plasirane momčadi, a kako tamo, već je sada znano, neće biti Srbije, Italije, Španjolske, najboljeg s EP-a (možda to bude i Hrvatska), ali neće biti ni Australije, SAD-a... Nema brige, vjerujte. (dba)