Vaterpolisti Jadrana, pred svega oko 800 gledatelja, na bazenu u Poljudu, proslavili su treću uzastopnu titulu prvaka Hrvatske, u trećoj finalnoj utakmici prvenstva protiv Mladosti rezultatom od 11:10, zaokružili su trijumfalnu seriju s 3-0 pobjedama. Ambijent na Poljudu bio je prilično suzdržan, mlađi juniori Jadrana, inače i oni slavljenici, ustrajno su bodrili svoje seniore, slavilo se svaki gol domaćina, da bi se svega 3,6 sekundi prije kraju dvoboja pogotkom Jere Marinića Kragića dogodila prava erupcija radosti...
Vaterpolisti Jadrana, njih 14, zajedno s trenerom Jurom Mareljom, našli su se u klupku radosti u bazenu, u kojem su dokazali apsolutnu dominaciju u prvenstvu i tako nadoknadili sve propušteno u sezoni (izgubili su finalne dvoboje Kupa i Superkupa Hrvatske od dubrovačkog Juga, te završni meč Premier regionalne lige od kragujevačkog Radničkog, ostali četvrti u A skupini četvrtfinala Lige prvaka). No, osvajanje naslova prvaka, treći put zaredom, bila je zaslužena kruna sezone.
Jere Marinić Kragić, najbolji igrač prvenstva i u ovoj završnoj utakmici, pokazao se kao najbolji, odlučni faktor za pobjedu. Na kraju, zamislite koliko je Jere fanatični navijač nogometaša "bijelih", u bazenu se ogrnuo zastavom Hajduka, kasnije je rekao:
- Mi bismo svi sve što smo osvojili mijenjali za Hajdukov naslov prvaka. Zaluđeni smo Hajdukom i Splitom. Ne mora to nitko u Hrvatskoj razumjeti, mi smo takvi, jesmo li ludi, neka misli tko što hoće. Živimo za taj naslov, nažalost, nismo ga još doživjeli, ali što nam ostaje nego nadati se. Ako smo čekali 20 godina, možemo još malo. Vjerujem da ćemo doći i do te, toliko željene šampionske titule.
Jere je ipak naglasio kako vjeruje da će se ova momčad održati na okupu, to je potvrdio i predsjednik Jadrana Adrian Ježina (53), bivši vaterpolist, pripadnik jadranaške obitelji, ugledni biznismen:
- Sretni smo, u biti ne možemo biti nego najsretniji. I ova šampionska titula plod je desetogodišnjeg rada, kontinuiteta truda i upornosti. Mi smo jadranaši, zajedništvo je naša snaga, to nas je dovelo do ovih trofeja. Zaslužni su i moji prethodnici Albert Pavlović i Mladen Drnasin, kako ne spomenuti dobrog duha kluba Mislava Bezmalinovića, svakako sportskog direktora Dejana Savičevića i sve druge, da ne govorim o izvanrednom treneru Juri Marelji i drugima, koji su pridonijeli ovoj, za splitske prilike, impozantnoj seriji uspjeha.
Posebno je istaknuo činjenicu da su mlađi juniori Jadrana u Zagrebu na završnom turniru postali prvaci Hrvatske (u finalu protiv Juga 14-7), pa su se i oni razdragani stopili u slavlju sa seniorima. Najbolji igrač tog juniorskog prvenstva Nardo Skejić, učenik drugog razreda Druge gimnazije, našao se u zagrljaju s najmlađim prvotimcem Dujom Cuzzijem, koji je dan ranije u domu Hajduka doživio čast otvorenja vitrine u spomen na svojeg djeda Vinka, slavnog igrača "bijelih":
- Sve to što se dogodilo ova dva dana ispunjava me ponosom, motivira za još predaniji rad, kako u bazenu, tako u školi.
Nardo Skejić, predvodnik mlađih juniora u pohodu do titule prvaka, pa u bodrenju seniora:
- Ma ovo je san snova... I Cuzzi je u mojoj gimnaziji, pozdravite nam školu...
Renco Posinković, trener vratara Jadrana i reprezentacije Hrvatske, posebno zadivljen zajedništvom u klubu, rekao je:
- Jadran je, evo, treću godinu broj jedan sporta u Splitu. To kako se vodi ovaj klub, ne mogu drugo kazati, nego da smo prava avangarda.
Završne scene slavlja izazivale su burne osjećaje, to klupko, da se tako kaže, pijanih sreće, primjerice, mnogi razdragani do suza, pa scene Josipa Bušelića s malim rođakom Antom Bakovićem u naručju, ili trenera Jure Marelje sa svojim sinom Franom. Sav taj zanos velike obitelji sa Zvončaca: seniori i juniori, članovi uprave, bivši predsjednici, brojni veterani kluba, razbudili su empatiju splitskog puka. Eh, da još Hajduk...
Vaterpolisti Jadrana, kluba koji uz bok s nogometašima Hajduka, veslačima Gusara i jedriličarima Labuda, predstavlja četiri osnovna stupa splitskog sporta, doživio je pravu renesansu. Jadranaši su dvanaesti put prvaci države (dvije titule u kraljevini Jugoslaviji, sedam u bivšoj državi, sada tri naslova Hrvatske).
Komentari (0)