U petak navečer je plasman u polufinale ostvarila Hrvatska, postigla je to momčad, svi zajedno. No dakako, svaki pothvat nužno dodatno "izbaci" i pokojeg pojedinca. Bilo ih je u petak uz Savu više. Od rođendanskog slavljenika Marka Bijača s 10 obrana do Josipa Vrlića ili pak Luke Lončara koji su obavili sjajan posao na 2 metra, "držali dubinu" napada, a potonji postigao 2 važna gola. Hm, svih 13 golova je bilo važno, kao i svih 13 igrača. Među njima svakako i Jerko Marinić Kragić. Uvijek razgovorljivi, pred kamerama i mikrofonima staloženi, ali u vodi za suparnika ubitačni JMK. Četiri pogotka iz pet šuteva, od toga tri s igračem više. Polovicu naših golova u takvim bi situacijama on smještao loptu u Zerdevasovu mrežu.
- Sad se potrefilo tako da sam to bio možda ja, ali Hrvatska je pokazala da ima više igrača koji mogu rješavati te utakmice. Neću sada nabrajati sve igrače, ali imamo 13 igrača koji mogu zabiti gol. Hrvat je pokazao da je opet pravi kada svi sumnjaju u nas - zbori Jere, kako ga suigrači zovu. A i kako bi uostalom zvali nekog Dalmatinca koji se Jerko zove nego - Jere.
- Kad svi sumnjaju u nas, kada Hrvatskoj nitko nije davao šanse bili smo pravi. Protiv Grčke nam nitko nije davao šanse, jer kao oni su ti, oni imaju olimpijsku, svjetsku medalju, ali evo pokazali smo da se na nas može računati i da Hrvat može dogurati opet jako daleko, jako visoko.
Ove riječi o tomu da su neki suparnici dosad na ovom EP, poput Španjolske u 1. kolu ili Grčke kao dosad posljednjeg suparnika dobivali u javnosti, u dijelu medija status favorita ili onog koji je jači od Hrvatske, ne izgovara samo Marinić Kragić. Čujemo to od još nekih igrača. Je li to onda ovu momčad samo dodatno motivira ili joj je možda čak i draže kada ulazi u neku utakmicu iz statusa ne toliko baš naglašenog favorita?
- Mi znamo koje utakmice moramo pobijediti i koje su naše želje ovdje bile, koje jesu i koga želimo sve pobijediti. A želimo baš sve dobiti. Prije svega je želja i dale osigurati vizu za Olimpijske igre u Parizu. Znali smo da za takvo što moramo osigurati medalju, vjerojatno najsjajniju. Zato smo se spremali. Malo nas je potresao poraz petercima od Crne Gore, ali vidimo eto da na nas to nije toliko utjecalo kada o igri pričamo. Naravno, mi smo svjesni kada odigramo loše da su kritike opravdane. To je OK, tako treba biti. To je sport, mi od toga živimo, mediji također od toga živjeti, to tako mora biti. Jasno, ne može uvijek biti najbolje. Kad smo dobri, treba nas pohvaliti. Kad nismo, treba nas malo i pokuditi, i to je to. Ali kad nas se stavlja u nekakav položaj kao da smo, u redu neću reći totalni autsajderi, ali ono u stilu - "Hrvat igra doma pa mu je to jedina prednost" - to nije jedina prednost, to nije tako. Hrvat kad je pravi, onda pobijedi Grčku bez... neću reći bez problema jer je to ozbiljna reprezentacija, ali pobijedi s 5 razlike.
Jerko svjesno, namjerno govori u jednini "Hrvat", ne govori Hrvatska, jer time na verbalni način želi dodatno još malo homogenizirati i naciju, pozvati sve Hrvate u poistovjećivanje s ovom momčadi. Odašilje i izvjesnu poruku koja se ne tiče samo vaterpola, pa ni sporta. Hrvat (a to misli na Hrvatsku u svakom pogledu, pa i ne samo u sportu) je sposoban postići sve uz preduvjete spreme i sloge. I Hrvatsku se nikad ne može podcijeniti. Uostalom, dam podatak da je ovo Barakudama već četvrto uzastopno EP u kojem stižu u "zonu medalje", u polufinale, svjedočanstvo je snage i kvalitete. Možete jednom "zalutati" u polufinale, ali kada to radite u kontinuitetu... onda ste vrijednost koja traje. Barakude su baš to. Sugovornik JMK nas je međutim podsjetio na još nešto.
- Ovoj momčadi je ovo treće polufinale. Mislim baš na ovaj sastav. Bili smo u polufinalu SP u Budimpešti 2022., pa iste godine u Splitu na EP kada smo otišli do kraja i sada opet. A za nas su govorili, tamo nakon Tokija i prije Budimpešte 2022. da je možda najlošija reprezentacija od kad postojimo. Sjetite se, bili su takvi neki napisi. Mislim, ne bavimo se mi time, ali dođu neke stvari do nas i naravno da želimo pokazati koliko mi zapravo vrijedimo. Pokazujemo mi to kroz klubove, ali reprezentacija je viša dimenzija. Pokazujemo kako se Hrvat bori za svoju reprezentaciju i vjerujem da nošeni ovom publikom možemo dogurati daleko. Nismo mi još završili posao jer bili osmi ili četvrti... isti je osjećaj. Zato je iduća utakmica daleko najvažnija na ovom Europskom prvenstvu jer kad uđeš u finale imaš neku mogućnost rasterećenijeg igranja, donekle.
Zato je nova, predstojeća protiv Mađarske, za vas "utakmica svih utakmica".
- Apsolutno. Oni igraju jak, brz vaterpolo. Malo u njihovom stilu "plivaj i pucaj", ali pametno. Imaju 4-5 opasnih šutera. Neće biti lako, ali svjesni smo što nas čeka i vjerujem da ćemo biti pravi. Ma, bit ćemo pravi.
Ona mađarska dvica na kapici, Tatrai opako je opasna. Tatar u vodi.
- Gledali smo njihovu utakmicu protiv Srba i dečko igra odlično. Ne samo on, nego i obojica Vigvarija, pa Fekete, momci igraju neopterećeni vaterpolo s jako dobrim trenerom koji ih je doveo do polufinala. Nije slučajno. S ovim momcima, mađarski se vaterpolo u idućih 20 godina po meni ne treba brinuti za svoju reprezentaciju. Mladi, željni dokazivanja, jako dobri, zasluženo u polufinalu, a Hrvat... On mora biti pravi da bi to pobijedio i da bi igrao finale pred svojim navijačima.
Koliko god mi hvalili njih, znamo i da oni lagano strepe pred vama. Godinama već niti Mađarima nije svejedno kada igraju i to baš protiv momčadi tipa Hrvatske, a slično igra, isto vrijedi i za Srbiju.
- Znate kako bi mi rekli - Nemojte zvati đavla, izazivati vraga, ha, ha. Bit će to totalno drukčija utakmica od dosadašnjih. Oni su velim mladi, poletni, ne boje se ničega, nemaju nikakav stres. To se vidi po njima, igri. Nama je ipak trebalo samo malo da i mi pokažemo svoje vrijednosti. U početku protiv Grka smo možda malo respektirali Grke, s punim pravom, ali kada smo "probili" par puta, kad je krenuo šut, kada smo vidjeli da možemo i nošeni Bijačem koji je opet bio ponajbolji, ako ne i najbolji pojedinac u bazenu, Hrvat može pobijediti svakoga!
Koliki je stres bio iščekivati utakmicu kakva je bila protiv Grčke koja nosi, u slučaju pobjede priliku da u dvije sljedeće utakmice i sa "samo" jedno pobjedom imate medalju, a u suprotnom...
- Treniramo i jedni i drugi. Pita se uvijek nešto i suparnika, ali mi imamo već iskustvo posebno kada smo nošeni publikom. Ovo što je ovdje u Zagrebu, kao i ranije u Dubrovniku, pa prije toga u Splitu, to je... čudo. Za naš sport jedna divna stvar. Vjerujem da će biti još ljepše u nedjelju, da će atmosfera biti još napaljenija, još "nabrijanija", još žešće. Ovi navijači nas dižu kad je loše, oni nas drže kad je dobro. S takvim navijačima ja sam siguran u pobjedu - završna je poruka medijima uvijek susretljivi Jere. Čovjek koji obožava "nabrijanu" atmosferu, tada je i on maksimalno "vruć" u pozitivnom smjeru, a u nedjelju... U nedjelju nam treba "paklena atmosfera". Sportska, korektna dakako, ali atmosfera u kojoj će već ulaskom u bazen suparnici shvatiti da ulaze u vulkansko grotlo. U uporište Hrvata!