‘Nikome nije lako igrati protiv Hrvatske, a znate li što će biti najveća prednost za Srbiju?‘

On je legenda dubrovačkog Juga, iako je jednu sezonu (1993/94) igrao i za Mladost u transferu koji se skrivao od javnosti, pogleda znatiželjnih očiju, do te mjere čak da su ga mladostaši prije registracije za svoj klub doslovno skrivali kod bake Vjekoslava Kobešćaka. Vjerojatno nekako iz tog razdoblja i seže prijateljstvo s današnjim trenerom Gospara. Po okončanju igračke karijere, bacio se u trenerske vode i vodio svoj matični klub. Posljednjih 11-12 godina već je u inozemstvu. Od 2012. kada se prvo otputio u Australiju i ondje bio izbornikom devet godina, da bi zatim od 2021. neposredno po okončanju OI u Tokiju preuzeo Barcelonetu. Najmoćniju španjolsku momčad. U prethodne dvije sezone (treća je u tijeku) osvojio je Fatović sve domaće trofeje koje je mogao. Po svemu sudeći, učinit će to i opet, treći put, ove tekuće sezone.

No, Elvis Fatović je u biti skoro pa španjolski izbornik. Naime, čak devet igrača njegove Barcelonete je u 15 igrača Furije, ta je pak reprezentacija jedna od najboljih na svijetu. Elvisovo iskustvo rada s njima je...

- Izvanredno! Za raditi s njima, sjajno. Odlična su ekipa, ali tu mislim i izvan bazena, sporta. Stvarno nije floskula, ali kod njih odnosno kod nas, u Barceloneti vlada nepisano pravilo - kad se radi, radi se, ali kad je zafrkancija, onda je zafrkancija do kraja. Klub je posložen tako da i jača to jedinstvo. Igrači svi imaju ručak zajedno u klupskom restoranu. Budući da su dakle većina njih i reprezentativci, oni su stalno zajedno. Većinu vremena su zajedno, ne sa svojim obiteljima. Opet, svaki slobodan trenutak koji imaju, oni će si i opet organizirati zajedničko druženje, roštilj. Međuljudski odnosi su izvanredni - pojašnjava malo Barcelonetu “iznutra” Elvis Fatović koji je na ovom EP službeni komentator za LEN TV, odnosno TV postaju Europske organizacije vodenih sportova.

- Kad pričamo o međuljudskim odnosima, evo meni su u momčadi i dvojica Australaca, pa naš Zović... To kako su oni kao stranci primljeni, kako su uklopljeni u tu okolinu, to je fantastično. Iz iskustva znam da se nekad neki igrači, neovisno o kvaliteti, ne mogu međusobno “pronaći”, uklopiti. No, ako ima neka momčad koja je tako brzo i skladno uklopljena u cjelinu, barem od onih koje poznajem, gdje sam ja radio, to je Barceloneta sigurno.

Koliko je čest vaš kontakt s izbornikom Španjolske, Davidom Martinom budući da mu je ipak tri četvrtine reprezentacije stalno pod vašim nadzorom?

- Vidimo se često, budući da je i on na kraju krajeva, zajedno s bratom, jedna od legendi Barcelonete. Ujedno, imam veliki respekt prema Davidu jer mi se oduvijek sviđao način igre koji preferira. David Martin je bio ranije i pomoćni trener, onda glavni trener Barcelonete. Vidimo se skoro pa svaki dan. Ako treba izaći jedan drugome u susret, postoji uzajamno poštovanje. On je tu stvarno vrlo korektan i zna kada treba ili ne treba igrače, odnosno zna naše potrebe. Izvanredan odnos imamo.

Veliki prijatelji Vjeko Kobešćak i Elvis Fatović bili su pomoćnici Ratku Rudiću u pohodu na olimpijsko zlato u Londonu 2012.

ZELJKO HAJDINJAK/CROPIX

Gledali ste dobar dio utakmica dosad, neke sukomentirali, neke pogledali možda u snimci, neke s tribina... Tek smo počeli s natjecanjem praktički, ali koja bi bila vaša ocjena Prvenstva zasad?

- Realno, u prva dva kola su najspektakularniji bili Talijani. Nećemo sad o njihovoj pobjedi nad Gruzijom jer to nije njihova razina, ali s Grcima... Ostavili su ih na sedam razlike (15:8 za Italiju). Međutim, onda dođe Mađarska s pola momčadi i pobijedi ih s pet razlike. Mi smo isto tako odigrali prve dvije utakmice sigurno jako dobro, dakle protiv Španjolske i Francuske. Po meni čak ni taj rezultat naš protiv Francuza, 12:7 nije bio realan koliko smo mi bili dobri. Dominantni baš. Španjolska... Moram reći da su oni došli ovdje bez prvog braniča, Famere zbog ozljede šake, on njima jako puno znači. Španjolskoj nije bilo lako s Hrvatskom. Ponekad treba gledati i onako, malo sa strane, nikome nije lako igrati protiv Hrvatske, posebno ne ovdje. Međutim, mislim da je još prerano ipak za neke završne ocjene, zaključke. Vidjet ćemo i što znači ovaj sustav. To će se sad pokazati u drugom tjednu, kada ćemo vidjeti je li znači nešto ako imate prve tri utakmice vrlo jake, dok Srbija nema niti jednu. Mislim da će Srbiji najveća prednost biti što netko odavde, iz Dubrovnika mora putovati u Zagreb.

Dobro, ni to nije napor, kojih 50 minuta leta...

- Ma ne, govorim u smislu iseljavanja iz hotela, useljavanja u drugi, promjene sredine, pa i klime, bazena. Malo s izgubi ipak energije i vremena. Ipak, favoriti su se znali i ranije. Izoliramo li Grčku i Mađarsku koje ne možeš baš podcijeniti, ali su ipak malo manje motivirani, sigurni su za Pariz, ostaju Hrvatska, Italija, Španjolska. To su realno prvi favoriti za to jedno mjesto koje vodi odavde na Olimpijske igre. Pa i Crna Gora je tu, dok Srbe tek treba vidjeti. Imaju preveliku pojedinačnu kvalitetu da ih se može podcijeniti, ali se isto tako na osnovu njihove skupine ništa ne može zaključiti.

Koliko je Elvisu iz prizme klupskog trenera ova sezona otegotna. Sezona je jedna, ali kao da su dvije. Prekinula se koncem studenom, najkasnije početkom prosinca 2023, nastavit će se krajem veljače ove, 2024.

- Svjesni smo svi toga. U zafrkanciji mi svi govorimo da će nam potrebniji biti u klubu neki psiholog, nego kondicijski trener nakon svega ovoga. Jer doslovno, baš smo računali, oni igrači koji odu na Svjetsko prvenstvo, vratit će se doma jednu nedjelju ili ponedjeljak i već isti tjedan, za vikend imamo utakmicu. Pogotovo je “lud” ožujak i travanj. Tu imamo Ligu prvaka, Španjolski kup, sa svim bitnim utakmicama u Prvenstvu Španjolske. Po meni, bez obzira bio rezultat dobar ili loš, igrači će doživjeti emotivni vrhunac prvo u Zagrebu, onda u Dohi. Nakon toga mora doći do nekog emotivnog pada, ali... Svima je isto. Nema žaljenja i to je dio našeg posla.

Ako ćemo još malo o turniru, na ovom EP vidimo jako, jako puno suđenja dva metra. Naš privid ili ne?

- Posljednje možda dvije godine, to je sad kao neka moda postala, ima toga pogotovo u situacijama s igračem više. Ima dosta situacija i to sam baš komentirao, uglavnom su prekršaji ili izbačaj bez lopte ili kontra-faul. Prekršaj u napadu. Nema nekakve sredine i to je teško za ispratiti. Sad, tu se moraju momčadi priviknuti...

Da, ali otegotna je okolnost, najlošija opcija, što sami gledatelji - za njih se navodno sve ovo i igra - ne razumiju što se dogodilo.

- Vječni problem. Mislim, pa nama bude nejasno ponekad, kamoli gledatelju koji nije toliko duboko unutra. Što se dva metra tiče... Ima to neke logike, da se sudi ili sudi češće, ali se to uglavnom sudi igračima na vratnici koji su vrlo često odgurani od obrambenih igrača. Tome se ne možete oduprijeti. Samim time, trebalo bi sankcionirati i igrače koji to čine, guraju suparnika u dva metra. Jedino što mislim da bi nam onda trebalo 43 igrača za svaku utakmicu, ne 13 - zaključio je Elvis Fatović.