Hrvatska obožava Italiju u finalima, s prekojadranskim susjedima imamo perfektan omjer

Obožavamo Talijane. U finalu! Naime, u vaterpolu su se Hrvatska i Italija sastajale u tri velika, najveća finala. Sva tri smo dobili mi.

Prvi put je to bilo na EP u Zagrebu 2010. Završilo je 7:3 za Barakude koje je tada vodio Ratko Rudić, s tim da su Talijani bili oduševljeni što su uopće došli do finala, osvojili medalju. Naime, imali su nekoliko godina rezultatske krize, trenerskih lutanja, prvenstveno s Paolom Malarom. Sve dok nije došao Alessandro Campagna i počeo slagati sjajnu momčad.

Drugi smo ih dobili u finalu Ol u Londonu. Ponovo Rudić na Campagnu. Svojeg bivšeg igrača, kapetana, a onda čak i pomoćnika. Opet je Settebello bio bez šanse. Doduše, tog ljeta uz Temzu nitko nije imao šanse protiv Hrvata. Olimpijski finale je okončan pobjedom 8:6 koja čak brojkama ni ne govori koliko je to bilo uvjerljivo. Zapravo je bilo 8:5, ali zadnjih sekundi počelo slavlje naših u bazenu, pa tako i vratara Pavića, a Talijani su čak i u takvim trenucima išli gađati gol. U zadnjoj sekundi, na minus 3.

Treći put, protekle nedjelje u Dohi. Sada za svjetskog prvaka. U triler utakmici, napeto svih 32 minuta, plus one dodatne tijekom raspucavanja peteraca. Čista trica. Hrvatska - Italija 3:0 u finalima.