Prije nepunih osam godina Hrvatske je bila juniorski prvak svijeta u vaterpolu. Bilo je to 2016. u Podgorici, kada je na SP do 18 godina Hrvatska u finalu pred više od 3.000 gledatelja svladala Crnu Goru 16:13. Naša posljednja medalja u mlađim uzrastima, kada je ovaj sport u pitanju. Tu sjajnu generaciju s izborničkog mjesta vodio je Joško Kreković, a pomoćnici bili Mile Smodlaka, današnji stručni komentator SN i Renco Posinković, sada trener vratara Barakuda.
Iz tog naraštaja do hrvatske A vrste su došli Franko Lazić, Matias Biljaka, Zvonimir Butić. No još je jedan iz te momčadi ovdje u Dohi. Igra na Svjetskom prvenstvu. Nažalost, na našu žalost, za Australiju. Riječ je o Jacobu Merčepu (25). Ljevak kojeg smo zamijetili te godine, odnosno sezone 2016./17. u dubrovačkom Jugu. Silno nadaren, dečko predodređen za nasljeđivanje Jokovića jednom, kada vrijeme dođe.
- Da, tada sam bio igrao, ali sam se u seniorskoj momčadi prvi put pojavio već 2014. Tada sam debitirao, bilo je to kod trenera Miška Bobića - prisjeća se Jacob.
- Iako nisam uvijek bio u 13, osjećao sam se jednako pripadajućim kao Perrone. Jug je stvarno... familija.
Miško Bobić je na klupu Juga sjeo naslijedivši Veselina Đuha, da bi Bobića naslijedio sadašnji trener Vjeko Kobešćak (2015.)
- Kada je Vjeko došao, potpuno sam se uključio radu prve momčadi - prisnažuje Merčep.
Jacob je 2017. otišao iz Juga i Hrvatske, na studij u SAD. Odlazak koji će mu, kasnije će se ispostaviti, promijenio život. Sportski, ali i u svakom drugom pogledu. Upisao je prestižno sveučilište Southern California, ali vaterpolo nije ostavljen po strani. Štoviše. Uostalom, sa svojom sveučilišnom momčadi Jacob će osvojiti NCAA naslov 2018. U momčadi u kojoj su još bili Dubrovčanin Luka Karaman i Zagrepčanin Marin Dašić, do ne tako davno mladostaš. U trenerskom stožeru, Marko Pintarić, još jedan Zagrepčanin. Tri godine uzastopno uz studij Jacob je i dalje razvijao i vaterpolsku karijeru. Uostalom, triput je bio MVP završnog turnira NCAA lige.
- Otišao sam u Ameriku jer mi je to bila najbolja mogućnost za steći akademsko zvanje, izobrazbu, a da ostanem igrati vaterpolo na najvišoj razini. Mislim da kod nas kod nekih još postoje predrasude da je na američkim studijima sport samo popratna aktivnost. To je zastario stav. Američka sveučilišta općenito ima takve uvjete za sport koje je teško naći u Europi. Moje sveučilište, USC se sa svakih olimpijskih igara vrati s barem 10 olimpijskih medalja. Više od cijele Hrvatske! S tim da je USC malena sredina od 40.000 ljudi. Malo u odnosu na cijele države, ne. To je dokaz koliko se ulaže, kakva važnost, značaj daje sportu na američkim sveučilištima - pojašnjava Jacob Merčep.
- Mislim da je Amerika odlična za svakoga tko se želi izgraditi nekako, holistički, kao osoba. To bi sutra i svojoj djeci preporučio.
U jednom je tek kratkom trenutku, tijekom 2020. kada je izbila pandemija, morao napustiti sveučilišni kampus i SAD, te je igrao kratko, kako bi održao formu u nizozemskom prvoligašu De Zaan. Kada se sve smirilo, vratio se u Kaliforniju.
No zanima nas, je li vas u cijelom vašem razdoblju studiranja u SAD itko nazvao iz Hrvatske, iz HVS-a, reprezentacije? Naime, ipak ste otišli ondje kao juniorski reprezentativac, pa prvotimac Juga, silno nadareni ljevak... Je li bilo kontakata?
- Ne, nikakvih. Imao sam samo kontakt s Milom Smodlakom. Što osobno, što u pogledu toga da me želio dovesti u Jadran. Mi imamo baš odličan odnos. Još sam u nekoliko navrata imao odnos s Vjekom Kobešćakom koji je i velik dio razloga zašto sam se vratio. Smatram ga i vrhunskim trenerom, pa i sam moj put kroz početak seniorske karijere je Kobešćak obilježio. No kontakata nije bilo. Znam da je jednom bila oformljena i hrvatska B reprezentacija, okupljanje, a ta je momčad išla na Univerzijadu u Napulj 2019., ali ja nisam bio pozvan. Ne dakle u A, nego nisam pozvan ni u B reprezentaciju, širi sastav od 20 kandidata.
Kako ste uspostavili vezu s Australijom?
- Nakon studija u Kaliforniji sam došao u Australiju. Prvo me kontaktirao Elvis Fatović koji je tada još bio izbornik Australije, te smo počeli razgovarati o toj mogućnosti. Nakon diplomiranja, došao sam u Australiju i tako je počelo to moje "putovanje". I zasad sam preprezadovoljan.
Ondje u Australiji ste igrali u nekom klubu?
- Igrao sam, ali sam preko dana uredno radio. Ujutro rano bi imao trening s reprezentacijom, a navečer s klubom. U međuvremenu bi radio.
Koji posao? Koja vam je struka, zanimanje?
- Radio sam za jednu srednje veliku investicijsku banku, procjenjivali i prodavali tvrtke, kompanije.
Jeste li prodali nešto?
- Ja osobno? Slabo.
Dobro, sad kad se vratite u Jug, a to znali u Hrvatsku, nećete imati taj posao jer mi smo kod nas sve već odavno prodali! Šalu na stranu, vratimo se vaterpolu. Kada uzmemo u obzir izostanak poziva iz Hrvatske, zanimanje Australaca, pretpostavljamo da niste puno ni dvojili.
- Neću plakati za prolivenim mlijekom. Prezadovoljan sam sa svime u Australiji i svime što mi je moj životni put donio. Zato jer sam sada ovdje gdje jesam. Naravno, osim kada igraju protiv nas, želim Hrvatskoj svu sreću i same pobjede. Međutim, presretan sam gdje sam i to je to.
Na tribinama smo vidjeli dvije žene u majici s australskom zastavom, ali i kako navijaju za Hrvatsku. Onda nam je netko rekao da je jedna od tih žena vaša majka, ali je taj netko još dodao kako je ona na utakmici Hrvatska - Australija navijala za Hrvatsku, iako joj sin igra na drugoj strani. Je li to baš moguće i istina?
- Ha, ha, ne, ne, nije. To mi je majka i tetka, i nema šanse da su navijali protiv mene. Ne, ni govora! Pa, gdje će majka protiv sina. Ne, navijali su oni za Hrvatsku i mene. Tako jest.
Pošteno i razumljivo. Dubrovački Jug. Već smo objavili da izravno odavde, iz Dohe dolazite u Grad. To nije dolazak, nego prije bi rekli, povratak?
- Vraćam se, da. Tako bi rekao. Iako, ja sam novi igrač i tako Jug funkcionira i zato jesu institucija koja 100 godina funkcionira na visokoj razini jer su vrlo dobro strukturirani, posloženi. Tako da i ja, iako nisam stranac, trebam pronaći način kako se prilagoditi što prije budući da su oni sad usred sezone. Ne sumnjam ja i da će me Vjeko dobro posložiti, suigrače znam. Bit će sve to dobro.
Prema onome što smo vas gledamo ovdje, a naveli smo već kako s nestrpljenjem čekamo vidjeti Merčepa prvi puta nakon 7-8 godina, rekli bismo da Jug nije dobio novog igrača već zaista pojačanje. Bio je najbolji kod Australaca i protiv Hrvatske, pa onda protiv Južne Afrike proglašen igračem susreta... U redu, to je Južna Afrika, to valja isto znati, ali prateći samo igru, kretnje, plivanje, šut, postavljanje, čitanje igre... Merčep je pojačanje!
- Mi, Australija nismo baš pokazali neku zavidnu razinu protiv Hrvatske, ako ćemo iskreno. No, to je mlada reprezentacija. Hrvatska "ganja" olimpijske igre, a mi (Australija) sad smo prvi put u ovom sastavu i još se uvijek tražimo - iskreno će Jacob Merčep.
Traže se, ali i pronaći će se, s vremenom. Žao nam je samo što se vaterpolska Hrvatska i Jacob Merčep nisu "pronašli". Odnosno što nitko nadležan iz Hrvatske nije zvao, tražio, pitao. Pa makar oprobao ovog mladića je li zadovoljava nape kriterije ili ne. Za seniorsku reprezentaciju, o tomu govorimo.
Posebno zato jer govorimo o dečku u kojeg je ulagano, pa i stvaran je ovdje, kod nas, u Hrvatskoj. Bio je prvak svijeta i u toj momčadi vrlo bitan, jedan od najboljih igrača. U finalu onog juniorskog SP je dao 3 gola, jednako kao Biljaka. Samo je Lovro Paparić, centar Primorja EB dao više - 5. Jacob je u svojoj zadnjoj studijskoj godini (2021.) bio po treći put osvojio MVP nagradu NCAA lige, a ujedno je bio i najbolji strijelac lige s 47 golova. Za svoje sveučilište (USC - University Southern California) ukupno je postigao 199 golova i četvrti je najbolji strijelac sveučilišta u povijesti.
Drago nam je da se u životu snašao i uspio, jedino nam je žao što ne igra za Hrvatsku.