Izbornik Ivica Tucak na utakmici protiv Srbije

 TONCI VLASIC Cropix
GODINAMA BEZ MEDALJE

To što je stvorio Tucak, Srbi danas mogu samo sanjati. Jasno je što je glavni problem bivše velesile

Istina da "škripimo" u mlađim uzrastima kada je riječ o medaljama, ali imamo A vrstu
Piše: Dean BauerObjavljeno: 14. veljača 2024. 19:03

Vaterpolska reprezentacija Srbije je u solidnom padu. Reprezentacija koja je do ne tako davno predstavljala velesilu, momčad predodređenu za medalje, a nerijetko finala, sada je sve dalje od postolja. Istočni susjedi su napravili temeljitu smjenu generacija nakon olimpijskog zlata u Tokiju 2021. i od tada su u problemu. Zapravo, radi se o onome što je prije neki dan na stranicama SN rekao netko tko savršeno dobro poznaje prilike u tamošnjem vaterpolu jer ipak je ondje dugo bio izbornik, prije nego li je preuzeo SAD prije 11 godina. Dejan Udovičić je rekao kako "...Srbija ima uspjeha u mlađim uzrastima, osvajaju se medalje, ali ne rade igrače za A vrstu".

Srbija je zadnju medalju na SP osvojila još u Budimpešti 2017., broncu. Teče sada već i četvrto SP da Srba nema na postolju. Na EP je zadnja medalja bila u Barceloni 2018. (zlato), ali od tada peti u Budimpešti 2020., pa spektakularno loše 9. mjesto u Splitu 2022., a prošlog mjeseca 7. mjesto na EP u Dubrovniku odnosno Zagrebu. Labuđi pjev je bilo olimpijsko zlato u Tokiju 2021. nakon čega su otišli svi ponajbolji igrači (Filipović, Prlainović, G. i D. Pijetlović, Aleksić...).

Bolje - nemaju

Istina, iz te momčadi su ostali i u Dohi igraju Mandić, N. Jakšić, Ubović, Đ. Lazić i 39-godišnji vratar Branislav Mitrović koji je ipak tek pričuva Radoslavu Filipoviću koji je vratar jako skromnih mogućnosti. Problem je očito što Srbi bolje od jednog veterana i jednog prosječnog čuvara mreže jednostavno, nemaju.

Kada su u 3. kolu skupine u Dohi, SAD i Srbija igrale za prvo mjesto, a znali smo da to znači i za suparnika Barakudama u četvrtfinalu, u sebi smo se potiho nadali da će Srbi to dobiti. Kao što i jesu. Nadali smo se tomu stoga što smo znali da Srbija ima jaku početnu postavu, ali onda i "propuh" na klupi, dok nam igra Amerikanaca, čvrsta, dinamična, manje odgovara. Dakako da to ne omalovažava pobjedu Hrvatske, jer ime Srbija u svijetu vaterpola se još uvijek izgovara s određenom razinom uvažavanja, ali nije to više momčad koje se mnogi boje.

Hrvatska je istodobno kada i Srbija napravila "redizajn" reprezentacije nakon odlaska 2021. Jokovića, Bušlje, Obradovića, Garcije, tada i Lončara itd., ali ono što je stvorio Ivica Tucak je nebo i zemlja u odnosu na Srbiju. Jesu tu iskusni igrači poput Bijača, Vrlića, Lončara, Vukičevića, pa i Fatovića ili pak, ne zaboravimo Bukića kojeg u Dohi nema zbog ozljede, ali prilika je dana jednom Mariniću Kragiću, svije su mjesto izborili, nametnuli se Burić, Biljaka, Lazić, Žuvela, a uvijek su tu i Butić, Kržić, vjerujem da se nije posve zaboravilo ni na Bašića, recimo. Tu je ta razlika.

Istina da "škripimo" u mlađim uzrastima kada je riječ o medaljama, ali imamo A vrstu. A jedine kolajne koje se "broje", koje su istinski bitne i za ponos, su seniorske.

Linker
12. travanj 2024 20:25