Kakva je budućnost hrvatskog ženskog vaterpola? Nije problem rezultat, već kako zadržati djevojke u sportu

U trenucima dok iščitavate ove retke, hrvatske vaterpolske reprezentativke su nadomak domovine ili su već aterirale u zagrebačku zrakoplovnu luku Franjo Tuđman. Temeljitija, stručna raščlamba njihova nastupa na, za Jadranske sirene prvi nastup na nekom seniorskom SP, uslijedit će vjerojatno tek nakon ljeta. Stoga jer nema vremena za ranije, slijede im još čak dva nova natjecanja, vrlo skoro. Onaj prvi dojam je međutim onakav kakvim smo ga ispisali iz Singapura, prateći ih minulih dana - vrlo dobar. S dvije pobjede, zauzeto je 13. mjesto što je za najmlađu, jedinu juniorsku reprezentaciju na seniorskom natjecanju zapravo sjajno. Ujedno, to je i optimalan učinak u ovom trenutku. Skupina je bila vrlo jaka s velesilama (Grčka i Mađarska, obje su došle do polufinala) i Japan (prvi put u povijesti su ušle u četvrtfinale). To je vrh kvalitete, a naše cure realno pripadaju "donjem domu". Zavaravanja su bila da se može dobiti Japanke. Realno, za klasu su bolje.

Međutim, daleko važnije pitanje od raščlambe postignutog u Singapuru je neko sasvim drugo pitanje. Kako spriječiti da nam djevojke nakon 5-6 godina treniranja, u dobi od 20 ili 22 ljeta, jednostavno napuste bazen, odu zauvijek iz vaterpola i sporta. To se događa stalno i to je razlogom zašto su Hrvatice bile u Singapuru najmlađe i zašto na mnogim drugim nadmetanjima, pa i mlađih uzrasta, Hrvatska ima u ženskoj konkurenciji najmlađi sastav. Zato jer igraju one koje se još nisu ostavile vaterpola.

Samo ove sezone, ma ove kalendarske godine su dvije koje bi bile u kadru kandidatkinja za seniorsku vrstu, napustile vaterpolo. Vratarka Lucia Buljac (25), te Dora Vujević (21). Obje iz Jadrana, sastava koji je u tom trenutku branio još naslov državnih prvakinja. Jedan od tek dva (druga je Mladost) "ozbiljna" kluba u državi. Prije godinu dana, ako ne i manje, dr. Kiara Brnetić (26), članica Mladosti, jedna od najboljih hrvatskih reprezentativki se ostavila vaterpola. Razumljivo, ova žena je diplomirala medicinu, radi trenutačno u Općoj bolnici u Zaboku, želi postati kirurginja. Neko je vrijeme "gurala" zahtjevan fakultet i odgovoran, težak posao s vaterpolskim treninzima, ali... Jasno da ne ide jedno s drugim. Naravno da vaterpolo "izvisi", sasvim logično.

Zadnjih 5-6 godina se cijela jedna postava reprezentacije, koja bi danas bila prva sedmorka, napustila vaterpolo. U dobi od 20 do 25 godina. Da se odmah razumijemo, sve ih savršeno razumijemo. Za sport su se odricale maksimalno, ustajale i u 5 ili pola 5 ujutro radi posla ili fakulteta, navečer kasno, nakon posla ili fakulteta, naporno trenirale. Kao profesionalne, ali u ženskom vaterpolu nema ugovora kao u muškom, kao u košarci, rukometu da ne navodimo ostale sportove. Nema tu plaće, premija. Ako se prikupi koja stotina eura mjesečno (ako), to je plafon. Onda već vidimo kako bi mogli teći razgovori doma. Između roditelja i njihovih nadarenih kćeri:

- "Ćerce moja, baš lijepo što si dobra u vaterpolu i što ga voliš, podržavamo te u tomu, ali mislimo i na tvoje dobro. Godine prolaze u tren, uhvati se ti malo bolje fakulteta, posla...".

Razgovor je izmišljen, ali ne dvojimo da je lako vjerojatan. Izbornica Mia Šimunić naglašava.

- Cure su pokazale da znaju igrati, da imaju sjajnu budućnost, ako nastave igrati i ako ćemo ih mi, svi zajedno bodriti, navijati za njih, biti pozitivni i davati i još jedan vjetar u leđa.

I zadržati ih, pridodajemo

- Da, i zadržati ih, slažem se.

Osobno bi silno volio za recimo 5 godina vidjeti i dalje istu ovu reprezentaciju, iste djevojke na okupu, ali malo sam skeptičan...

- Je, povijest nam je dosad pokazala da će one prestati. Ali, one nikad nisu imale i kvalitetne rezultate koje bi njih "držale". Trinaesto mjesto na svijetu možda nekome nije kvalitetno, nama je to jako dobro.

Hoće li se stići većina ovih igračica odmori ti za još jedno, pa još jedno ovoljetno natjecanje? Naime, već 10. kolovoza počinje u Brazilu SP njihovog baš uzrasta, do 20 godina. A onda, početkom rujna na Malti i EP do 18. Ondje će isto biti nekoliko cura koje su ovdje igrale.

- Njih 12 koje su igrale u Singapuru, idu i u Brazil. Dat ću im sedam dana odmora, iako će već nakon četiri dana od povratka dobivati treninge od mene što trebaju raditi pojedinačno, dok se ne okupimo. A, hoće li se stići odmoriti... pa, naravno da hoće, sad su pobijedile! Sad idemo napunjeni snage u taj Brazil i nek‘ nas se tamo čuvaju svi ovi drugi - optimistično će i veselo, kako i pristoji, izbornica Mia Šimunić.

Je, cure imaju rezultate koji su pokazatelj nadarenosti i rada. Ne zaboravimo da je Hrvatska do 19 (Medvešek, J. i M. Butić, Desnica, Stipanov, Rožić, Glas, Medić, Srhoj, Jazvin od igračica iz Singapura) prošle godine bila 4. na EP u Zagrebu. Da je iste te 2024., Hrvatska do 16 (Jazvin, Srhoj, Janković) bila 4. na SP u Turskoj! Igrale su sad seniorsko SP u Singapuru, a očekujemo jako dobre rezultate iz Brazila. Dakle, ima tu "materijala", temelj postoji, znanja ne nedostaje kao i sportske volje. Samo ih treba pokušati zadržati u vaterpolu, u sportu i to je sada najbitniji zadatak.

Hrvatski vaterpolski savez čini, pa i učinio je maksimum dosad što jedan savez može napraviti. Ovi rezultati i jesu plod opredijeljenosti Saveza i čemu kriti, zaista najviše samo jedne osobe, Perice Bukića. To je činjenica koju možemo svakomu potkrijepiti dokazima. On je taj koji je pokrenuo i "gura" ženski vaterpolo u nas.

Sada se trebaju malo "trgnuti" svi, od klubova, gradova i županija, do HOO-a. Ne govorimo o milijunima, ni stotinama tisuća. Svatko samo po malo. U suprotnom, priča o ženskom vaterpolu će nam se pretvoriti u Sizifovo guranje kamena do malo prije vrha brijega, a onda kotrljanje nazad.