Ovo Svjetsko prvenstvo je prvo nakon Olimpijskih igara u Parizu 2024. i u postolimpijskim godinama u načelu dolazi do dosta velikih promjena u momčadima. Ono što je bitno istaknuti jest da je ovo i prvo natjecanje s promjenom pravila ili još bolje, promjenom na promjenu. Zato što su promjene nakon Pariza dodatno malo izmijenjene. Igra se na kraćem terenu (25 metara) i s kraćim vremenom napada, iako se smanjenjem vremena s 30 na 28 sekundi za napad ili s 20 na 18 sekundi igrač više, neće bitno smanjiti vrijeme napada. Ima nešto malo više udaraca, ali ne onoliko kao na Svjetskom kupu u Rumunjskoj i Podgorici kada je to bila stihija.

Ta promjena pravila će, po meni, ne odmah, ali kroz sezonu-dvije dati prednost slabijim momčadima. Zato što se obrambeno mogu sakriti neke manjkavosti. Subjektivno davanje ocjena o promjeni pravila, dobro ili ne, nije bitno. Važno je dobiti podatke nakon Singapura, je li se vaterpolo po popularnosti, po TV prijenosima, približio plivanju, kolika je bila gledanost, TV prava itd. Počeo bih s procjenom momčadi na SP-u u Singapuru.

Srbija

Aktualni olimpijski pobjednik dolazi s izuzetno jakom momčadi koja je još više dobila na iskustvu povratkom ljevaka Borisa Vapenskog (34) i dolaskom centra Nikole Murišića (32). Srbija je uvijek nakon uspjeha znala obnoviti momčad s nekim mladim igračem koji bi brzo postao as. Pod izbornikom Urošem Stevanovićem oni sada pokušavaju upravo suprotno. Zadnjih godina vraćaju reprezentativce, poput prošle godine Miloša Ćuka (34), a sada Vapenski, Murišić i tako pokušavaju dobiti na iskustvu. Načelno im to jako dobro polazi za rukom. Jaki su, iskusni i svakako ulaze u prvu liniju favorita za visok plasman.

Hrvatska

Srebrni u Parizu, jednako tako dolazimo s vrhunskom momčadi koja ima iskustvo i igrače u najboljim godinama. Imamo se pravo nadati dobrom rezultatu i igrama. Sve linije naše momčadi su jako dobro pokrivene, te smo sigurno u krugu onih koji konkuriraju za najviši plasman.

Hrvatska - Italija: Luka Bukić

NIKSA STIPANICEV Cropix

SAD

Brončani s Igara, ali oni su pretrpjeli puno promjena. Nema više Hallocka, Oberta, Bowena, Hoopera, Cupida. Skoro pola momčadi iz Pariza nije u Singapuru. Imaju oni vrhunskih igrača, neki od njih su ponajbolji na svojim pozicijama poput Daubea ili Irwinga, braće Dodd, međutim izostanak centra Hallocka je vrlo velika stvar. To se vrlo teško može nadoknaditi. Nova pravila su pokazala da se i opet teško može igrati bez centra. Imaju perspektivu, ne sporim, ali ovo je ipak najviša razina vaterpola i vidjet ćemo kako će se snaći.

Španjolska

"Last dance" Felipea Perronea. Izuzetno jaka momčad, bez većih promjena i uvijek jedna od najboljih reprezentacija. Pa ipak, oni od Atlante ‘96. nemaju olimpijsku medalju. Mogu oni u Singapuru bez problema i do zlata, ali vidjet ćemo koja je uloga Perronea. On je uvijek bio i treba ostati onaj koji ima dominantnu ulogu, pa neka je to čak i kraća minutaža. Sve ostalo se dosad nije pokazalo dobrim, odnosno kad je on tek pomoćna radna snaga. Hoće li to biti uteg Španjolskoj ili rapsodija, vidjet ćemo.

Grčka

Dolaze bez prvog vratara, Zerdevasa. Malo iznenađenje, međutim, Grčka je "najtanja" baš na mjestu vratara. Sa Zerdevasom ili bez. Sve ostale pozicije su izvanredno pokrivene, centarska pogotovo. Tu imaju i višak kvalitete. Doduše, višak kvalitete ponekad zna stvarati i glavobolju. Oni su dužnici na posljednjih nekoliko velikih natjecanja. U Fukuoki 2023. su bili srebrni, imali su sjajnu priliku za zlato. Momčad je to koja ima kvalitetu za zlato, ali često negdje posrnu. Argyropoulos je definitivno njihova prva violina. Nema Fountoulisa i Vlachopoulosa, starih asova, ali je realno i bilo vrijeme da uskoči neki mladi igrač.

Mađarska

Malo pomlađena, nema Zalankija, Haraija, dvojice vratara Vogela i Banyaija. Bez Zalankija je velika promjena, ali Zsolt Varga je vrhunski trener koji jako dobro zna balansirati s mladima u momčadi, voli raditi s njima i ima veliko povjerenje u mlade. To što nema Zalankija ne treba se pokazati kao veliki minus, dapače. Oni uvijek žele zlato, ali i imaju znanje, kvalitetu za to. Ja u Zsolta kao trenera uvijek vjerujem.

Italija

Nakon suspenzije, opet na velikoj sceni. Doduše, propustili su samo Svjetski kup. U krugu su 4-5 najboljih momčadi. S energijom koja im je fantastična, a ovaj smanjeni teren bi mogao njima dobro odgovarati. Vrlo su pokretljivi u napadu, agresivni u obrani, te ako to uspiju u Singapuru, mogu jako daleko. Italija je na posljednjih nekoliko turnira igrala fantastično, ali uvijek bi im se dogodio neki trenutak, četvrtfinale ili polufinale gdje bi oni "pucali". To je već postalo poput nekog pravila.

Australija

Odigrala je fantastičan turnir u Parizu, mnoge iznenadila, ali ne očekujem velik pomak na ovom SP. Znam da su naturalizirali Kanađanina Constantina-Bicarija, ali ne može još igrati na ovom prvenstvu. Definitivno im fali mlađih igrača. Ne znam baš hoće li napraviti ono što su uspjeli u Parizu, gdje su deklasirali i jednu Srbiju, ali mislim da su ondje igrali na granici svojih mogućnosti.

Crna Gora

Imaju novog izbornika, vrhunskog stratega i znalca svjetske klase, Dejana Savića. Dosta će toga ovisiti o njemu. Mlada, potentna momčad, ali im treba malo altruizma da ih pokrene. To Savić ima. Oni su jako veliki dužnici iz Pariza, ali su i vrlo često znali posustajati u najvažnijim utakmicama. Kod njih je više problem u nekoj psihološkoj barijeri. Vjerujem da bi svi voljeli da bude iznenađenja od momčadi koje nisu u prvom planu. Kanada ima dobru priliku sa ždrijebom otići dosta daleko, a imaju nekoliko zanimljivih mladih igrača, iako mislim da će reprezentacije koje sam naveo krojiti priču oko medalja. Svi ostali su tu da malo poremete planove. Turnir će generalno biti vrhunski, u to ne sumnjam. Reprezentacije su možda čak i u puno boljim sastavima nego što to obično biva iza OI. Nadam se da će i suci moći pratiti tu kvalitetu, biti na visini zadatka. Baš kao i TV prijenos. Te dvije stvari su iznimno važne kako bismo svi mi mogli uživati u ovom Svjetskom prvenstvu.