Glavni trener plivačke reprezentacije: ‘Ostvarili su jedan dio mojeg sna‘

Ponekad su riječi čak i suvišne. Dovoljna je slika. Recimo prikaz lica Lovrenca Franičevića, u ponedjeljak po povratku plivačke vrste iz Poljske s Europskog prvenstva u 25-metarskim bazenima. Osmijeh koji se nije skrivao, koji se s lica nije skidao. Odraz čovjeka ispunjenog srećom i zadovoljstvom.

- Ja sam im rekao (reprezentativcima, op. a.) u nedjelju navečer u Lublinu, kada je sve završilo, na našem završnom timskom sastanku, da je ovo bilo i ostvarenje jednog dijela mog sna.

Tako osmijeh na licu pojašnjava Lovrenco Franičević, glavni trener hrvatske plivačke reprezentacije. Izbornik je Pero Kuterovac, onaj koji zadaje neke temeljne smjernice, ali sve u uskoj suradnji s trenerima. No, glavni trener je onaj koji je cijelo vrijeme s plivačicama i plivačima na bazenu, na putovanjima, natjecanjima. Tako i sada u Poljskoj. Lovrenco je i sam bio plivač, olimpijac s nastupom na Igrama u Sydneyju prije četvrt stoljeća. Leptir, slobodno, mješovito... To su bile njegove discipline. Tada, kada je plivao. Po okončanju plivačke karijere, "zaronio" je u trenerske vode.

Ovako je to izgledalo na dan polaska za Poljsku, prij 10-ak dana - trener Lovrenco Franičević, Jana Pavalić, Jere Hribar i Nikola Miljenić.

RANKO ŠUVAR/CROPIX

- Imao sam taj san povratka našeg plivanja na neke priče, staze koje smo imali još dok sam ja bio u ekipi, ali kao plivač. Doba kada su jedan Mićo Milošević, pa Kožulj, Strahija, Draganja, Sanja Jovanović osvajali medalje. Čast mi je zato bila biti dio ove sada reprezentacije, procesa njihovog rasta od juniorskih dana. Mislim da smo, ekipa i trenerska i plivačka, s malim promjenama, ali ovo je srž reprezentacije još od njihove 13. ili 14. godine, pa eto do sada. Biti dio tog stvaranja je stvarno čast i zadovoljstvo i nadam se da ćemo samo tako i nastaviti. Zbilja su dobri odnosi unutar reprezentacije i nadam se da će samo rasti - zbori Franičević, pa se opet djelomice vratio malo u prošlost.

- Jednom davno mi je Tomislav Karlo rekao - "Ako Mićo Milošević (op. a.) može osvojiti medalju, mogu i ja". Nadam se da će tako sada i druge cure i dečki reagirati, kad vide da Jere može ovako dominirati, biti u top 3 u skoro svakoj utrci, da može i netko od njih iskočiti i priključiti se osvajanju medalja.

Lublin možda nije prva postaja tog nekog očekivanog, nadamo se, puta povratka hrvatskog plivanja. Želimo reći, postaja je bilo i ranije, u tišini, ali trebalo vam je neko ovakvo natjecanje, materijalizirano s kolajnama. Trebalo je hrvatskom plivanju nešto ovakvo, za davanje impulsa, potvrde, nagrade za sve one silne, puste dane, mjesece rada, treninga kada ste sami u bazenu. Samo plivač/plivačica, bjesomučno plivanje "od zida do zida", sa strane tek trener sa štopericom i nitko više.

- Godinama smo se mučili, ulazili u finala, najavljivali da će doći trenutak, da ćemo napraviti sljedeći taj iskorak... Evo, on se sad konačno i dogodio. Možda i u ključnom trenutku jer imamo dosta dugo sada razdoblje do Olimpijskih igara u Los Angelesu 2028. Možemo u tom zamahu koji smo sada dobili nastaviti dalje i doći do normi i do još medalja. U "velikom bazenu" osvojiti pokoju medalju. Bili smo prošlo ljeto u Beogradu, na Europskom prvenstvu četvrti sa štafetom. Za par stotinki nam je izmaknula medalja. Niko Janković je bio četvrti, isto za koju stotinku na 200 slobodno. Nadam se da će se finala sad ponovno realizirati u Parizu sljedeće godine, na EP u olimpijskom bazenu, a možda bude i koja medalja.

Plivačko veselje pri povratku doma

DAMIR KRAJAČ/CROPIX

U fokusu su nam sprinteri i medaljaši, što je sve i razumljivo, ali imamo u reprezentaciji i neke druge zanimljive i dobre reprezentativce. Recimo, Marin Mogić na 800 i 1500 metara. Dugoprugaš koji je prije 5-6 godina bio europski i svjetski rekorder u juniorskoj konkurenciji. Onda su slijedili problemi od ozljeda lakta, ramena, pa i problemi sa srcem čak, sada je tu. U biti, vratio se još u Singapuru ljetos na SP, tada u daljinskom plivanju. Marin je u svakom slučaju povratnik, ali kakvi smo generalno i u drugim disciplinama, ne samo sprinterskim?

- Ima tu svega. U reprezentaciji imamo i prsaša i one leptirovim načinom i leđaša. Radimo na svestranosti, te imamo širok spektar plivača. Spomenuli ste Marina, eto on unatoč tim prijašnjim problemima isplivava norme. Nedostaje mu možda jedna dobra utrka na međunarodnoj razini, pa da se potpuno vrati. Samo treba biti strpljiv jer s obzirom na sve što je prošao kroz ozljede, meni je drago da je uopće dio reprezentacije. Njemu je isto srce puno što je s nama i nadam se da će se i on realizirati uskoro u nekoj utrci, kad bude bitno. Cilj je isti, svima, norme za Igre u Los Angelesu. Što se mlađih tiče, imamo i mješovitu štafetu koja može biti dobra. Tu nam se treba pridružiti jedan leđaš, što je samo pitanje vremena - uvjeren je Lovrenco Franičević, glavni trener hrvatske plivačke reprezentacije koja je istinski silno razveselila domaći puk pred kraj godine.