Nije mala stvar staviti Hrvatsku na svjetsku mapu i ući u finale plivačke Formule 1, a mislim da mi to gradimo

Plivanje je opet u modi. Kako i ne bi kada su nas plivači oduševili nastupima i odličjima na nedavno održanom Europskom prvenstvu u Lublinu. Jere Hribar je osvojio dvije pojedinačne medalje, a sve je počelo fantastičnom brončanom medaljom u štafeti na 4x50 metara slobodno. Uz Hribara u njoj su bili Nikola Miljenić, Božo Puhalović i Luka Cvetko, a u našem Sportcastu gostovao je Miljenić koji je ispričao sve oko te medalje, ali i drugih stvari iz njegove plivačke karijere.

Dojmovi iz Lublina još su svježi, a Miljenić nam je na početku podcasta ispričao koji je osjećaj imao kada je postao svjestan da je medalja tu.

- Nakon što smo mi ušli u cilj kao treći, čekao sam da rezultati budu službeni i čim sam vidio to treće mjesto, čim smo osvojili medalju, počeo sam slaviti i derati se. To je dokaz koliko mi je bilo stalo, to je prva moja velika medalja. Cijeli život to čekam i eto, došla je.

Miljenić je s 27 godina najstariji član naše štafete, a ovo mu je prva seniorska medalja s velikih natjecanja. Lani je bio dio štafeta 4x100 metara slobodno koja je na Europskom prvenstvu u velikim bazenima zauzela četvrto mjesto pa se logičnim nametnulo pitanje je li očekivao medalju u Poljskoj.

- Nisam imao iščekivanje, ali znao sam da smo konkurentni, da smo pravi borci i da smo brzi - rekao je Miljenić te dodao:

- Osjećao sam tu medalju, da će mi doći. Mislio sam da će se to dogoditi u nekoj od mojih individualnih disciplina. Prošle godine na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti imao sam ‘stativu‘, napravio sam grešku u polufinalu 100 metara mješovito i završio na 10. mjestu iako sam bio najbrži u kvalifikacijama. Nisam bio zadovoljan, nakon olimpijskog ciklusa sam napravio pauzu od 4-5 mjeseci, promijenio sam trenera.

Što se tiče njegovih pojedinačnih nastupa u Lublinu, malo mu je nedostajalo da uđe u finale utrke na 100 metara mješovito. To ‘malo mu je nedostajalo‘ njega ne zadovoljava.

- Nisam uspio ući u finale na 100 metara mješovito, nedostajala mi je desetinka. Da sam uspio ući mislim da bih se borio za medalju, samo da sam ponovio vrijeme od prošle godine. Kad nisam uspio ući u finale bio sam ljut i razočaran, ali trener Nenad Miloš je stao na loptu i rekao mi kako sam pauzirao pet mjeseci, promijenio trenera, išao na Svjetsko prvenstvo u velikim bazenima i na Svjetski kup pa je ovo bila treća ‘špica‘ sezone. Rekao mi je da trebamo ići korak po korak, treba nam malo više vremena da dođemo do onoga što želimo.

Ako već nije Miljenić jest Hribar koji je osvojio dvije pojedinačne medalje. Miljenić nam je u Sportcastu prepričao kako je cijela reprezentacija bodrila svojeg kolegu s tribina.

- Zahvalio sam mu se nakon utrke jer znam koliko ta medalja znači svima nama. Već deset godina se medalja čeka za sve nas i rekao mu da je ovo samo početak, da nam je svima otvorio put.

JONATHAN NACKSTRAND Afp

Ovaj uspjeh u štafeti otvara pitanje može li Hrvatska napraviti nešto u štafeti i na Olimpijskim igrama u Los Angelesu. Finale bi bio senzacionalan uspjeh.

- Ako je u nekoj disciplini vrhunska konkurencija, to je kraul kod plivača, posebno u kratkim disciplinama. Kad to osvojiš, znači da si car. Što se Olimpijskih igara tiče, finale 4x100 slobodno kod plivača je Formula 1. Stavit Hrvatsku na svjetsku mapu i ući u finale nije mala stvar, a mislim da mi to gradimo.

Miljenić puno očekuje i od individualnih utrka na tim Olimpijskim igrama, posebno jer se uvode discipline koje njemu odgovaraju.

- U Los Angelesu će se održati utrke na 50 metara u svim disciplinama što je ogroman pomak za sprint i ogroman pomak za cjelokupni sport. Do sada je bilo samo 50 slobodno i to je bio problem za sve sprintere koji nisu kraulaši. Najkraća utrka do sada je bila na 100 metara i energetski zona na toj utrci je potpuno drugačija nego na pedesetki. To i nije pravi sprint, za mene je to brzi sprint. Trening je potpuno drugačiji jer na pripremama na 100 metara moraš plivati puno dužih, aerobnih plivanja, moraš imati puno više kilometara u nogama, a ja nisam nikad volio brojati kilometre. Za ‘pedeseticu‘ moraš imati fokus na snagu, eksplozivnost i start, moraš se puno snimati pod vodom kako plivaš, tehnika je jako bitna, pozicija tijela također.

Naš gost je specifičan po tome da odlično pliva u svim disciplinama. Prije nego ga je Hribar sada ‘srušio‘ u slobodnom stilu, Miljenić je držao hrvatske rekorde u sva četiri stila.

- Od malena sam krenuo od leđnog stila. To je najteža disciplina jer si na leđima i ideš unatrag, logika svega je drugačija i treba to shvatiti u mladim danima. U mlađim kategorijama sam se s leđnog prešao na kraul i tu napravio pomak. Uz kraul ide i delfin, a u zadnje vrijeme sam potpuno neobjašnjivo krenuo s prsnim.

U Sportcastu smo detaljno pričali o Miljenićevoj karijeri, studiranju i plivanju u SAD-u, završenom fakultetu, uvjetima u reprezentaciji, pričali o tome kako bi štafeta mogla biti još uspješnija i raznim drugim temama. Pogledajte cijelu emisiju: