Daleko su dani kad su se hrvatski plivači s velikih natjecanja vraćali s medaljama oko vrata, već smo pomalo i zaboravili ta vremena. Danas s drugačijim očekivanjima dočekujemo takve priredbe, pa nas je u tim skromnijim okvirima razveselilo Europsko prvenstvo u 25-metarskom bazenu koje je prošli tjedan održano u rumunjskom Otopeniju. Nije bilo medalja, ali bilo je puno kvalitetnih nastupa, među kojima treba izdvojiti dva sedma mjesta Nikole Miljenića uz hrvatski rekord na 50 m leptir, šesto mjesto Amine Kajtaz, hrvatski rekord velike nade našeg plivanja Jane Pavalić, pa dvaput rušen nacionalni rekord i deveto mjesto Ane Blažević...
- Nakon tri finala, devet polufinala, četiri apsolutna hrvatska rekorda, jednog mlađeseniorskog i osam osobnih, ja sam vrlo, vrlo zadovoljan - reći će u uvodu izbornik hrvatske plivačke reprezentacije Pero Kuterovac.
Dobar povratak Jane Pavalić
Ima li u ovim rezultatima barem malih naznaka da se hrvatsko plivanje budi iz dugog sna?
- Iskreno se nadam da je tako. S time da moram dodati da, na žalost, u Rumunjskoj nisu bili još neki koji su imali norme, ali nisu mogli doći zbog studija u Americi, poput Jere Hribara ili Karla Perčinića. Nadam se da je ovo korak naprijed. Naravno, ne mislim da je to moja zasluga, nego su svi godinu dana stariji, iskusniji, s više odrađenih treninga i polako idu prema gore. Vjerujem da je to mali korak prema onom gdje želim da dođemo.
Dotaknimo se posebno dva imena, za početak Nikole Miljenića koji je s 22.52 na 50 leptir srušio hrvatski rekord koji su zajednički držali Aleksej Puninski i Duje Draganja (22.63).
- Da, srušio je rekord u disciplini koju su plivali brojni naši veliki plivači, Draganja, Puninski, Todorović i Milošević, tako da je taj rezultat sigurno jako kvalitetan. Stvarno sam sretan i zadovoljan da su se dobro pripremili, napravili dobar tapering, pogodili formu i vjerujem da će im ovo biti dobro iskustvo za Svjetsko prvenstvo u Dohi gdje bi polako trebala početi sezona za isplivavanje normi za Olimpijske igre. Nadam se da će Nikoli ovo biti vjetar u leđa da otpliva tu A olimpijsku normu, to je ono čemu svi u hrvatskom plivanju težimo.
Veliki dobitak ovog EP je i povratak 16-godišnje Jane Pavalić koja je propustila veliki dio sezone zbog ozljede i operacije ramena. U Otopeniju je plivala u dva polufinala, a pritom je na 50 m leptir najprije izjednačila vlastiti i državni seniorski rekord (26.19), a potom ga i nadmašila (25.99).
- Jana je imala odličan nastup i na nedavnom mitingu Mladosti, i na ovom EP-u. Sretan sam što nema problema i što opet pliva bez bolova, to je najvažnije. Odmah nakon Bukurešta je otišla u Györ, gdje će za vikend plivati u velikom bazenu, što će joj biti prvi pokušaj ispunjavanja norme za Igre u Parizu.
Uvijek kad je riječ o Jani, lanjskoj svjetskoj juniorskoj prvakinji na 50 m leptir, nameće se pitanje kako talent takvog kalibra što uspješno prebaciti u seniorske vode. Mnogi se na tom putu izgube, ne samo u plivanju.
- Najvažnije je da bude zdrava, to je prioritet, mislim da je to jedan od primarnih ciljeva i njezina trenera. Jana je stvarno jako kvalitetna mlada plivačica pred kojom je budućnost. Ako bude zdrava i ako sve bude u redu, nadam se da ćemo vrlo skoro imati plivačicu u seniorskim vodama koja će ulaziti u finala, a to nismo imali jako dugo. Amina Kajtaz je sada ušla u jedno finale, Ana Blažević je bila deveta, i blizu smo da i u ženskom plivanju napravimo iskorak jer od Sanje Jovanović praktički nismo imali ozbiljnu plivačicu.
Uvijek sam usmjeravao u SAD
Kad govorimo o talentima, kakav je izbornikov stav o odlasku na studij u Ameriku? Takav je put, primjerice, odabrao Jere Hribar koji je lani najprije osvojio srebro na 50 m slobodno na juniorskom EP-u, a nekoliko tjedana kasnije na juniorskom SP-u dodao tome i broncu u istoj disciplini, ali i srebro na 100 m slobodno.
- I dok sam bio aktivni trener u plivanju, pokušavao sam sve svoje plivače ne samo pustiti u Ameriku, nego im omogućiti i pomoći da uspostave kontakt s najboljim plivačkim sveučilištima. Jer naravno da nije isto plivaš li na nekom sveučilištu poput Berkeleyja i Floride ili odeš na neko sveučilište “žnj” kategorije. Tako da bismo trebali pripaziti da pomognemo našim plivačima i da ih usmjerimo prema dobrim sveučilištima. A druga stvar, mislim da je to, s obzirom na naše školstvo i uvjete koje imamo, u principu i jedini mogući način da završe fakultet i usporedo se bave vrhunskim plivanjem. To jedan od putova koji moramo gurati jer ako pogledamo prijašnja iskustva - Kožulj, Strahija, Galić, Tolić, Delač, Volčanšek, Čerenšek - svi su studirali u Americi i bavili se vrhunskim plivanjem. Puno je više dobrih primjera nego onih koji su otišli u Ameriku i propali tamo.
Je li to put koji bi bio najbolji i za Janu Pavalić nakon završetka srednje škole?
- Naravno da nikoga ne treba tjerati iz Hrvatske, to je suludo, ali ako bude razmišljala u tom pravcu, ja sam prvi koji ću joj pomoći jer imam među trenerima puno prijatelja s kojima sam surađivao. Mogu sutra nazvati Mikea Bottoma ili Davida Marsha. Puno je opcija, ali naravno da oni moraju napraviti prvi korak, a ne da ispadne da ih ja tjeram iz Hrvatske.
Okrenimo se malo bliskoj budućnosti, već u veljači se u Dohi održava Svjetsko prvenstvo u 50-metarskom bazenu. Rijetko se događa da su dva velika natjecanja tako blizu, a samo koji mjesec nakon SP-a su i Olimpijske igre u Parizu. No to je još i dobro u odnosu na vaterpoliste s kojima Kuterovac kao kondicijski trener također surađuje, oni u siječnju imaju EP, a mjesec dana kasnije i SP.
- Još uvijek patimo i vučemo posljedice korone i otkazivanja Olimpijskih igara i SP-a u Fukuoki. Mislim da ćemo se s ovim prvenstvom napokon izravnati i ući u normalnu kolotečinu natjecanja i priprema. Da, vrlo brzo je Doha, i imamo već nekoliko plivača s A normom ili normom koju je postavio HPS. Jana je, primjerice, još nema jer je bila ozlijeđena, to je također jedan od razloga zašto je otišla u Györ. Ovaj vikend državnim prvenstvom zatvaramo sezonu u malom bazenu i od 1. siječnja se okrećemo velikom. Nadam se da ćemo dočekati i to da netko otpliva A olimpijsku normu i da imamo sigurnog kandidata, a ne da čekamo do posljednjeg trenutka hoće li netko s B normom upasti.
Petero sa šansom za OI normu
Što se Dohe tiče, zasad su sigurni...
- Nikola Miljenić, Jere Hribar, Ana Blažević, Amina Kajtaz, Niko Janković, a imamo i potencijalne kandidate s B normama. Pokušat ćemo gurati i štafetu 4x100 slobodno ako uspijemo dobiti sve plivače da dođu u punoj formi. Naravno, ako nisu u formi, nema ih smisla umarati i oduzimati im energiju za individualne utrke. Prvih 14 štafeta iz Dohe ima izravan plasman na OI, pa kad bismo mogli imati prosjek od 48.8, mislim da bismo se mogli tu ‘zakvačiti’. Ali ako samo jedan ne dođe, ako Hribara ne puste s fakulteta, možemo imati problem. Neću ništa prejudicirati, ali pokušat ću napraviti sve. Na EP-u u Eindhovenu 2008. smo osvojili srebro u štafeti 4x100 mješovito i za cijeli plivački svijet je bilo iznenađenje da je tako mala država uspjela složiti četvoricu plivača i biti tako dobra. Nadam se da ćemo opet uspjeti, a gledamo i u smjeru 4x200 slobodno, no tu ovisimo i o pravilima World Aquaticsa jer u štafetama ne mogu nastupati plivači koji nemaju barem B normu za SP.
Kad smo kod Igara u Parizu, kako izbornik procjenjuje šanse naših plivača, koga bismo mogli gledati u Gradu svjetlosti?
- Vrlo blizu je Miljenić, blizu je i Hribar, blizu su i Blažević, Kajtaz i Pavalić. Evo, nabrojao sam ih već petero koji mogu, e sad... Neću čarobirati, ali ako sve bude u redu, uz malo sreće da se ‘potrefi’ neka utrka bez grešaka pa da se uđe popodne u polufinale i da imate šansu još jednom plivati, mislim da je moguće i vrlo realno da netko od njih otpliva normu.
I za kraj se vraćamo na onu priču s početka o eventualnom buđenju hrvatskog plivanja. Hoćemo li u bliskoj budućnosti ponovno imati nekoga tko će se boriti za medalje na velikim natjecanjima, barem u europskim okvirima?
- Siguran sam u to, a koliko će nam vremena trebati, to ne mogu obećati. No, idemo prema naprijed svake godine. Uspio sam reformirati i mlađe kategorije, mislim da je najveći problem bilo previše natjecanja za kadete, a premalo treninga i razvoja. Neki su ciljevi bili krivo postavljeni, i nadam se da ćemo s novim sustavom natjecanja imati više plivača u bazi, a onda po zakonu velikih brojeva i veći broj vrhunskih plivača. Nadam se da ćemo sve podići, a da ne vjerujem u to, ne bih se ni prihvatio ovog posla. Ipak je plivanje moj sport, tu sam sa srcem i ljubavlju, želim samo pomoći i nadam se da ću uspjeti u tome.