On je stvorio europskog prvaka: ‘Uoči puta mi je rekao da sigurno osvaja medalju, nisam vjerovao da će ovako ‘grunuti‘

Teško se sjetiti kada je posljednji put hrvatsko plivanje privuklo toliku pažnju javnosti kao u proteklih desetak dana. Godinama je ovaj predivni bazični sport bio u zapećku, ali takva su jednostavno bila vremena. Vremena bez velikih rezultata, bez velikih medalja, vremena u kojima su naši plivači "stanovali" daleko od europskog i svjetskog vrha.

Takvu sliku napokon je promijenilo netom završeno Europsko prvenstvo u 25-metarskom bazenu u Lublinu, a glavni "krivac" je 21-godišnji Jere Hribar, mladić iz Splita kojeg je natjecanje u Poljskoj lansiralo u kontinentalni vrh. Jere je za početak predvodio štafetu 4x50 metara slobodno do bronce, potom je osvojio srebro na 100 m slobodno, a šlag na tortu stigao je posljednjeg dana prvenstva kada je oko njegova vrata zablistalo zlato za trijumf na 50 m slobodno.

Hribar je treću godinu u Americi, studira na prestižnom sveučilištu Louisiana State, tamo je nesumnjivo napravio veliki korak naprijed, ali kad je u Hrvatskoj, i dalje radi s čovjekom koji ga je stvorio kao plivača. Riječ je o Jakši Arambašiću, treneru u splitskom PK Grdelin, pod čijim je vodstvom Jere u ljeto 2022. osvojio srebro na 50 m slobodno na Europskom juniorskom prvenstvu u Rumunjskoj, a potom na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Peruu dodao tome i broncu u istoj disciplini, kao i srebro na 100 m slobodno.

Arambašić je sa svojim učenikom bio i u Lublinu i još uvijek pokušava procesuirati sve što se dogodilo proteklih dana.

- Još dolazim k sebi, svaki dan se pitam je li to istina. Čujem se i s Jerom, mora učiti i polagati ispite i kaže da mu se sad teško koncentrirati. Jako je lijep osjećaj biti dio svega toga - kaže Arambašić.

Jeste li uoči polaska u Poljsku vjerovali da se Jere može vratiti s tri medalje?

- Nismo o pričali o bojama medalja, ali kad je tjedan dana uoči EP-a došao u Split, kako bi se prilagodio na naše vrijeme, vidio sam da super izgleda i da je ojačao. Rekao mi je "Super se osjećam, ovo bi trebalo biti dobro, osvojit ću medalju". Odgovorio sam mu na to samo "Dobro". Naš plan je bio finale, pa što bude. Znao sam da je konkurentan, ali da će ovako "grunuti", to nisam vjerovao. Taman je sazrio s 21 godinom, sve mu se poklopilo: njegov rad, tehnika, snaga koju je stekao u Americi... Siguran sam da je ovo tek početak, tek je zagazio.

Epilog je bio sjajan, ali malo je nedostajalo da Jere uopće ne dođe na Europsko prvenstvo. Što se točno dogodilo?

- Kad smo se čuli, kada je izašao kalendar, odmah mi je rekao "treneru, nezgodan je datum, to je vrijeme završnih ispita". Sve do mjesec i pol dana prije puta je nagađao hoće li moći doći, hoće li doći samo na pola prvenstva, a onda mi je napokon javio da su mu pomakli ispite za nekoliko dana, taman da može doći na natjecanje, ali je odmah morao polagati čim se vratio.

Koliko je i u čemu najviše napredovao u Americi?

Treneri plivačke reperezentacije (s lijeva), Nenad Miloš, Jakša Arambašić, Ivica Androić, Lovrenco Franičević i Franko Vincentio Žanetić

RANKO ŠUVAR/CROPIX

- Mi smo odmalena sve radili planski. Znali smo što možemo ovdje napraviti, jer on je bio visok, možemo reći i žgoljav, odnosno male mase na svoju visinu, i čekali smo da polako sazre, nismo ništa htjeli forsirati. Radili smo na tehnici i tehničkim elementima, a kad je završio srednju školu, ostao je još godinu dana u Hrvatskoj kako bismo napravili pripremu za Ameriku. S fizioterapeutom smo mu pripremili ligamente, tetive, zglobove, jer znali smo da će mu u Americi podići masu i snagu, te da će u malom bazenu vježbati okrete i prolaze, točno ono što mu treba. Dakle, tamo je najviše dobio na snazi i eksplozivnosti, a ta masa je sila na njegovu tehniku.

U nekim drugim sportovima bi možda bilo neobično da domaći treneri guraju svoje sportaše prema inozemstvu, ali u plivanju oko toga praktički vlada konsenzus. I izbornik Pero Kuterovac često naglašava da bi svim našim plivačima preporučio Ameriku, a očito ste i vi na istom tragu?

- Kad je završavao srednju školu, opcija je bila da nastavi trenirati i samo trenirati ili da studira, što je kod nas jako teško, gotovo nemoguće kombinirati s plivanjem, barem ne na ovako visokoj razini. Treća opcija je bila Amerika gdje možeš i jedno i drugo. I ono što je najvažnije, Amerika mu pruža mogućnost da je non-stop s najboljima, svaki tjedan ima duele, tu su najbolji plivači ne samo iz SAD-a, nego iz cijelog svijeta. Dakle, dobio je tamo i studiranje, i treniranje, i poticaj za treninge.

Jere je u Lublinu srušio hrvatski rekord Duje Draganje na 100 m slobodno, potom je čak tri puta izjednačio njegov rekord i na 50 m "kraul", na kraju je osvojio i zlato na "pedesetici" koje, zanimljivo, Duje nikad nije osvojio na kontinentalnoj razni. Puno je posljednjih dana bilo usporedbi s najvećim hrvatskim plivačem svih vremena, jesu li one na mjestu?

- Jere je Jere, a Duje je Duje, ali sličnosti svakako postoje. I u tehnici, a i kada je Jere slavio zlatnu medalju, "moti" su mu bili isti kao Dujini. On je Duju upoznao kad je bio jako mali na nekom natjecanju, zamolio ga je da mu se potpiše. Čuli su se kad je Jere bio na Svjetskom juniorskom prvenstvu, Duje mu je poslao poruku, "tu si, u finalu, sad imaš još jedan korak i ako ga napraviš, onda si plivač, sada ti je prilika da se dokažeš". Jere je osvojio medalju, nakon čega je stigla nova poruka "znao sam, to je to, idemo dalje". Duje je također emotivac i kad je vidio da se pojavio netko tko mu je "al pari", s guštom ga je krenuo pratiti i uvijek mu je govorio "jedino ti možeš srušiti moj rekord, želim da tvoje ime ide dalje". Bile su to super geste, baš sportski.

Vjerujete li da će Jere u predstojeće dvije i pol godine napredovati dovoljno da se može boriti za postolje i na Olimpijskim igrama u Los Angelesu?

- To nam je plan još od Pariza. Kad je isplivao normu za te Igre praktički kao 19-godišnjak, znali smo da ima potencijal, da je tek krenuo u Americi i da može dizati rezultat. Rekao mi je "treneru, ovo je proba, a u Los Angelesu idemo na ono najbolje, najviše". Sad se podigla euforija oko ovih rezultata, što je super jer odavno se nije pisalo o plivanju, ali moramo ići polako. Ne smije visoko poletjeti da ne bi nisko pao. Vjerujem da neće biti tako jer on je jako stabilan i odavno zna što želi i kako to postići. Siguran sam da će biti konkurentan u LA-u, ali sve je to lutrija, i sada ste vidjeli da u sprintu non-stop odlučuju stotinke.

Trenirate ga od malih nogu. Kakav je izvan bazena, kakav je za suradnju?

- Grdelin je mali klub, tako da ga znam otkad se upisao, a kod mene je došao kad je imao 9 ili 10 godina i otada radimo konstantno zajedno. Jere je idealan, za sve je idealan, takav se rijetko rađa. Kolegijalan je i radišan, ne sjećam se da je ikada izostao s treninga, osim kad je bio bolestan. Nikad nije rekao da mu se ne da, uvijek govorio "treneru, ja ću biti plivač".

Jesu li Jerine medalje, štafetna bronca i dobri rezultati drugih plivača znak da se naše plivanje napokon vraća na one stare staze?

- Nije tu samo Jere i to je najvažnije. Plivači iz njegove generacije i oni malo stariji su praktički od kadeta zajedno, druže se, odlaze na pripreme i natjecanja. I cijela se ta grupa podigla, s njima smo radili 7-8 godina, dva olimpijska ciklusa. Sad se otvorilo, svi su vidjeli da se može i svi žele. Ovo je grupa za LA, stvorio se kult reprezentacije, kult štafete i nisu tu samo ova četvorica koja su osvojila medalju, već ih 7-8 konkurira za mjesta u štafeti. A što ih je više, to bolje.