Kolovoz je zagazio u drugu polovicu, a to znači i da je najvažnije veslačko natjecanje ove godine sve bliže. Ostala su još samo dva tjedna do početka Svjetskog seniorskog prvenstva u Beogradu koje ima dvostruki značaj i dvostruki pritisak jer će se istovremeno voditi borba za medalje i za odlazak na Olimpijske igre u Pariz. Za ovo drugo nije neophodno osvojiti medalju, nije čak ni nužno ući u A finale, iako je to najelegantniji način i omogućava miran nastup u posljednjoj utrci. Borba za mjesta vrijedna Igara koja će preostati u B finalima bit će “na nož” i to će izdržati ne samo najspremniji, nego i mentalno najjači.
Damir Martin zna kako je izboriti Igre u samcu i kroz A i kroz B finale. Svoje prve Igre u samcu, 2016. u Riju, osigurao je 5. mjestom na SP u Aiguebeletteu godinu ranije, a druge, 2021. u Tokiju, drugim ili ukupno 8. mjestom na SP u Ottensheimu 2019. godine. Ova puta se s Igara vratio s medaljom oko vrata, iz Rija je donio srebro, iz Tokija broncu.
Bolji uvjeti na Rami
Sad je na redu Pariz, a put do Pariza vodi preko Beogradu. Doduše, postoje i dva “sporedna puta” za skifiste - europske kvalifikacije za koje će iduće godine poslužiti Europsko prvenstvo u Szegedu u travnju 2024. i završne olimpijske kvalifikacije u Luzernu u svibnju 2025. Ali prolazak kroz ta dodatna sita i to sita s vrlo uskim rupicama (samo po 2 mjesta na oba natjecanja) znači i da se ne možeš “normalno” pripremati i graditi formu isključivo za Pariz. Nije to nemoguć put, uostalom posljednji olimpijski pobjednik, Grk Stefanos Ntouskos, u Tokio je došao kroz europske kvalifikacije, ali neusporedivo je bolje osigurati svoje olimpijsko mjesto već ovog rujna u Beogradu i onda mirno isplanirati rad do olimpijskih utrka u Parizu.
Hrvatski pretendenti za odlazak u Pariz - braća Sinković, sestre Jurković, braća Lončarić i Damir Martin - nakon trećeg Svjetskog kupa otišli su na pripreme na Peruću, ali Martin nije ostao do kraja s njima.
- “Pobjegao” sam zadnji tjedan.
Na Ramsko jezero u susjednoj Bosni i Hercegovini. I nije mu prvi put, a glavni “krivac” je njegov trener Srećko Šuk koji je davno otkrio ovaj veslački raj...
- U Ramu dolazim već 20 godina na pripreme, a i Damir dobro poznaje ovaj kraj. Ovdje smo se pripremali i prije Rija, ali i još nekoliko puta prije svjetskih prvenstava - kaže neumorni trener s kojima Damir Martin ima posebnu vezu.
Zašto ste nakon četiri tjedna na Perući odlučili posljednji tjedan iz toga “bloka” priprema odraditi na Ramskom jezeru?
- Zato što su ovdje bolji uvjeti za ovaj završni dio što se tiče vjetra, a ovdje imamo i postavljene bovice na 2 kilometra, znači imamo stazu, pa Srećko može izmjeriti realnu brzinu, a ne moramo samo na minute raditi kao što je slučaj na Perući. Jednostavno, možemo preciznije izmjeriti treninge, a opet ima i dovoljno dužine za rad na izdržljivosti. Nije samo dva kilometra staze, kao recimo na Jarunu. Odgovara nam i što ima svakakvih uvjeta, poslijepodne bude i vjetra i valova pa se i to može vježbati. I teretana je tu blizu i nema vožnje na trening, a to mi je bitno jer se baš 100% iskoristi vrijeme - objašnjava Damir Martin.
Smješteni su i hrane se u Franjevačkom samostanu Rama-Šćit, a imaju svu logističku podršku od Veslačkog centra Rama.
- Imam dvije minute pješice do staze, doslovno s prozora sobe vidim čamac. Hvala puno klubu na gostoprimstvu i samostanu na smještaju i obrocima.
Prvi tjedan super na Perući
Jeste li zadovoljni s odrađenim na Perući i sad na Ramskom jezeru, je li sve prošlo kako ste planirali?
- Prvi tjedan je bilo super na Perući, a onda je tri tjedna non-stop nešto puhalo pa nismo baš u potpunosti, svih 100% napravili što samo zacrtali. Napravili smo dobar dio posla, ali nismo uspjeli neke tehničke detalje doraditi, pogotovo na višem tempu jer za to su trebali biti stvarno mirni uvjeti, a Peruća nam to nije baš dozvoljavala. Uvijek kad su trebali biti takvi treninzi, dignuo bi se i vjetar i baš onemogućio nadogradnju onoga što smo napravili, pa sam sad to napravio u Rami.
Kakva je veslačka forma Damira Martina dva tjedna prije Beograda? Jeste li zadovoljni?
- Jesam, mogu reći da jesam. Napravili smo još onaj mali iskorak koji nam je trebao. I u izdržljivosti i u tehnici, tako da... Mislim da smo taman pogodili što se tiče forme i da ćemo uspjeti u ova još dva tjedna odraditi završno dotjerivanje kako bih bio najbolji za polufinalnu i finalnu utrku na Svjetskom prvenstvu. A što se tiče tehnike... Na njoj se isplati raditi, kako Srećko kaže, i do pet minuta prije starta. Za to nikad nije kasno da sjedne, ali mislim da je na Rami sve sjelo na svoje. Čak i na visokom tempu je u redu, zadovoljavajuće i nekako sam miran, osjećam da je to dobro.
Dalje od toga nismo išli, bit će vremena za prognoze kad se Beograd skroz približi. najvažnije je ionako jasno...
- Bit će borba, bit će svega.
Komentari (0)