Kad jednom navikneš sve oko sebe samo na pobjede i još pobjeda, onda se svaka sljedeća, koliko god bila velika, smatra normalnom, a ne nekom posebnom vijesti. Vijest je kad izgubiš, kad si “samo” drugi ili “samo” treći. Nije pošteno i nije normalno, ali to je tako. I nisu tu braća Sinković nikakva iznimka, koliko god je kod nas posebno izražen sindrom “samo je pobjeda bitna i to ona posljednja”. No, isto tako, najveći su uvijek gladni pobjeda i zato i jesu najveći.
Malo je sportaša, ne hrvatskih, nego općenito sportaša, koji su na vrhu cijelo desetljeće i pritom niti jednom, ali baš niti jednom u tom razdoblju nemaju “krivi korak”. Braća Sinković i njihov trener Nikola Bralić uspjeli su to protegnuti i na više od desetljeća, još od 2010. niti jedno veliko veslačko prvenstvo nije prošlo bez njihove medalje. Niti jedno, a trenutačna brojka njihovih medalja na Olimpijskim igrama, Svjetskim i Europskim prvenstvima je 19, od čega je 14 zlatnih.
A kad je tako onda je lako smetnuti s uma...
- I oni su ljudi, nisu strojevi. Imaju pravo na loš dan, a svi mi to zaboravimo - kaže Nikola Bralić kojeg smo “uhvatili” dan prije finala dvojaca na pariće na Svjetskom prvenstvu u Račicama.
Finala koje su Sinkovići izborili “tek” trećim mjestom u svojoj polufinalnoj skupini i tako prekinuli niz od 43 uzastopne pobjede u dvojcu na pariće. Ispred njih su bili Francuzi, olimpijski pobjednici iz Tokija i Grci, koji nisu ta klasa, ali su iskoristili ponuđeno.
Sve što su Sinkovići napravili u karijeri napravili su pod trenerskom palicom Nikole Bralića i nema priče o Sinkovićima bez Nikole Bralića pa je logično od njega potražiti odgovore na pitanje što se točno dogodilo u utrci u kojoj Sinkovići nisu izgledali kao Sinkovići.
Otišli su u anti-ritam
- Naišli smo na čvrstog i jakog protivnika, a mi smo imali lošu izvedbu. Taktički smo išli pogubno. Znači, išli smo probati starom taktikom, onako kako mi inače idemo - probati izaći naprijed i kontrolirati utrku. No, ovaj put nisu uspjeli izaći naprijed i otišli su u jedan anti-ritam. Trošili su se, a nisu nikako plovili. U tom lošem veslanju izgubili su ritam i zaostali dužinu, dužinu i pol i onda više nije bilo nikakvih šansi da to promijene u završnici. Moramo se naviknuti da nismo mi više ti koji izađu naprijed i kontroliraju, nego su došli mladi, jaki i dobri i moramo imati drukčiju taktiku u utrci. To ćemo i probati napraviti u finalu. Nažalost, tu drukčiju taktiku isprobat ćemo tek na Svjetskom prvenstvu jer do sada za to nije bilo potrebe.
Ako se moralo dogoditi, dobro je da se dogodilo u polufinalu iako bi i Bralić, naravno, više volio da se nije dogodilo.
- Najgore je što nisu ponovili ni blizu prvu utrku na ovom SP-u. Utrku u kojoj su oni za razliku od svih ostalih ekipa imali “cirka” 3 sekunde brže vrijeme nego na ovoj utrci, znači bilo je jako dobro veslanje, a svi ostali su imali 3 do 6 sekundi sporije nego na ovoj utrci. Ne možemo reći da su oni početnici, budale, koje su forsirale pa su se potrošile. Možda ima i toga malo, ovoga da su se potrošili, ali to nije utjecalo na ovaj rezultat. Naprosto nisu odveslali svoju utrku, nisu ju odveslali tehnički onako kako bi trebalo. U forsiranju su se izgubili i u ritmu, i u dužini zaveslaja, i u plovnosti, tajming im je bio slab na zahvat... Probat ćemo posložiti to za finalnu utrku, krenuti mekše, racionalnije, pa probati nadoknađivati u drugom dijelu da vidimo kako će ta taktika izgledati.
Bilo je to prvi dvoboj na vodi olimpijskih pobjednika iz Rija u ovoj disciplini (Sinkovići) i olimpijskih pobjednika iz Tokija (Boucheron, Androdias). Jesu li braća možda previše htjela pokazati tko je bolji pa ih je to “pojelo”, unatoč iskustvu?
- Mi smo uoči utrke na stolu imali dvije opcije. Jedna je bila ta naša uobičajena, probati odmah izaći pa kontrolirati utrku i ako ih sad pobijedimo, pobijedit ćemo ih i u finalu. I druga, ići racionalno, dogovoriti kako ići na kojem prolazu, ući u jedan racionalni ritam pa vidjeti što će nam to donijeti. Dečki su izabrali da idemo po starome. To nam nije uspjelo i tu su se izgubili.
Ima ozbiljnih suparnika
Uoči Svjetskog prvenstva, ali i nakon prvih utrka i Valent i Martin Sinković su naglašavali kako su jako dobro pripremljeni i ponovo imaju “stari osjećaj u čamcu”.
- Bože moj, pokazali su u prvoj utrci da su spremni. Izgledali su superiorno u odnosu na sve druge čamce, ali su uslijedile dvije loše utrke. No, u tim utrkama su bili i teži protivnici. Prvi put nam se ovo dogodilo, ali svima dođe taj jedan dan kad imaš lošu utrku. Odjednom su se našli u jednoj lošoj situaciji za koju nisu našli rješenje.
Što vi očekujete u finalu?
- Puno bolju utrku - kratko i jasno će Nikola Bralić, a onda je nastavio:
- Da ima ozbiljnih protivnika - ima. Sva tri ova naša glavna protivnika su jako ozbiljna - Francuzi, Španjolci i Australci. Mi jesmo pobjeđivali i Australce i Španjolce ove sezone, ali prošlo je neko vrijeme od tada. Po prvoj utrci u Račicama mi je djelovalo da smo mi od tada napravili još veći odmak od njih, međutim druge dvije utrke pokazuju da su oni nešto brži tako da ćemo u finalu, kroz jednu pravu utrku, vidjeti kakvo je stvarno stanje.
Povratna informacija
Ako je prije polufinala izgledalo kako sigurno plove prema još jednom zlatu, posljednja utrka je to uvjerenje malo poljuljala. Ali to su Sinkovići, a ovo je bilo tek polufinale. I dalje smo se spremni kladiti na njih.
- Bolje da nam se sad to dogodilo, da imam neku povratnu informaciju. Napravit ćemo dobru analizu i vidjeti što je valjalo, što nije, gdje smo pogriješili, gdje nismo i idemo dalje.
Prije toga samo se ipak, na određeni način, vratili na ono s čime smo počeli...
- Oni imaju 33, 34 godine, deset godina su na vrhu, utrku za utrkom. Nama je sve to postalo normalno, a to nije normalno. Mora doći i do jednog ovakvog dana kakav su imali u polufinalu, ali sad se treba iz toga izvući. Pametno, racionalno, napraviti dobru analizu i dobar program za izvlačenje iz toga svega.