Hrvatsko veslanje ima svoje lice i naličje. Lice je gotovo savršeno. Samo ga takvim i možete nazvati s obzirom na nevjerojatno bogatu kolekciju olimpijskih, svjetskih i europskih medalja braće Sinković i Damira Martina od 2010. do danas. Naličje je čista suprotnost, ali malo je onih koji će otvoreno pričati o onome što ne valja i tako barem pokušati popravljati stvari. Srećko Šuk, posljednjih godina najpoznatiji kao trener Damira Martina s kojim je naš višestruki olimpijac ostvario sve svoje uspjehe u samcu, jedan je od rijetkih koji nema problema s otvorenim iznošenjem onoga što misli i suprotstavljanjem onome s čime se ne slaže.
Posljednja stvar koja mu je maksimalno "dignula živce" je Pravilnik hrvatske veslačke izborne vrste s Planom rada za 2023./2024. Zašto? Odnosno što je sporno u njemu?
- Prvo je sporna struka. Odnosno, ovakav pravilnik i plan rada ne poštuju pravila struke, ono što smo učili u teoriji treninga, a u izradi tog pravilnika nisu sudjelovali oni koji imaju najviše reference da bi to napravili, znači Nikola Bralić, Srećko Šuk, Toni Urlić, treneri posada koje su izborile olimpijske kvote.
Odnosno...
- Treba napraviti sve da Hrvatska osvoji najbolji plasman na Igrama, ali oni koji su izborili kvote, evidentni kandidati za nastup na OI, njih je trebalo prvo konzultirati i dogovoriti se što im paše kako bi napravili najbolji mogući rezultat, a daj Bože da se osim njih još neke posade kvalificiraju kroz finalne olimpijske kvalifikacije. Za te druge posade, za one koje bi trebale pokušati izboriti nastup kroz finalne kvalifikacije koje su u svibnju, drukčije je tempiranje forme nego za evidentne kandidate.
Norme se osvajaju za državu
Činjenica je da se olimpijske norme/kvote na SP u godini prije OI osvajaju za državu, a ne "na ime" veslača. Odnosno, tako se i može dogoditi da Sinkovići u Parizu veslaju u dvojcu ‘bez‘ u kojem su normu ostvarili Lončarići, a da Lončarići nastupe u dvojcu na pariće u kojem su normu ispunili Sinkovići ili da Lončarići uopće ne nastupe, a da kvotu iskoristi neka druga posada koju odredi HVS. Pritom, naravno, netko u HVS-u ne može samo reći "na Igre u dublu idu, primjerice, Cesarec i Mahmutović, a ne Lončarići", nego Lončariće, koji imaju status nositelja norme, mora ta druga ili druge posade izazvati i dobiti u dvije utrke koje je HVS označio kao "crtu", kako se to naziva u hrvatskom veslanju.
I tu se vraćamo na sporni način sastavljanja Pravilnika u dijelu koji se odnosi na naše najbolje veslače.
- Nikome se ne zabranjuje da bude bolji od Lončarića ili Sinkovića ili Martina, ali oni su ti koji su izborili kvote i trebaju imati određenu zaštitu. Privilegij ili pravo izbora kad će se i na kojoj crti pojaviti, a ne da se prema ovim ostalima koji nisu ništa napravili stvara "sustav" u kojem oni imaju pravo napadati i napadati i onima koji su izborili normu onemogućavaju da se u miru pripremaju da bi bili najbolji onda kad je najvažnije, na Igrama. Teorija treninga, periodizacija i drugi principi rukovođenja treningom zahtijevaju da im se to omogući, a na ovaj način bi oni već u petom mjesecu trebali biti u vrhu da bi se pokazivali prema nekakvim navodnim izazivačima koji im u pravilu ne mogu ništa osim poremetiti mir i pripreme.
Priziv? Potpora? Stipendije?
Čak nije peti mjesec, nego četvrti jer prva mogućnost "izazova" je stavljena već na prvoj regati iduće godine, na Croatia Openu početkom travnja?
- Da, i to je nevjerojatno. Pokušao sam to vrlo zorno objasniti nestručnjacima na primjeru Damira Martina. Mi smo počeli raditi plan za Pariz u trenutku kad je bilo 44 tjedna do Igara. Prva četiri tjedna su uvod i onda ostaje 40 tjedana pravog treninga do Pariza. Toliko traje i trudnoća i točno se zna kaj se u kojem tjednu razvija kod djeteta, ako se nešto poremeti, ne daj Bože, dijete će imati probleme. Isto to se događa u sportu. Ako u određenom tjednu ne napraviš što si trebao, to te prati, to će ti se kad-tad osvetiti. Ako imaš na raspolaganju tih 40 tjedana do glavnog nastupa sezone, olimpijskih finala koja su u prvim danima kolovoza, a netko od tebe traži da već u travnju budeš najbolji, na silu ćeš pokušati dvije litre uliti u flašu od jedne litre i flaša će ili puknuti ili će voda iscuriti van. Nema šanse da se napravi dobar posao. Kako to nije jasno onima koji su nekad i sami veslali, koji su kao treneri? Razumijem da to ne razumije onaj koji nije u sportu, ali i laiku bi se to moglo na vrlo jednostavan način objasniti.
Po vama, zašto je mogućnost prvog izazova evidentnih kandidata stavljena već početkom travnja?
- Da budem iskren, ne znam.
S trenerskog ili stručnog stajališta, kako biste vi to napravili?
- Ja bih za sve ostale koji nisu evidentni kandidati napravio kriterije po kojima će oni tražiti svoj prolaz na Igre kroz otvorene discipline, znači one u kojima još nemamo normu. Za njih je onda taj peti mjesec kad su finalne kvalifikacije trenutak kad moraju biti u vrhuncu forme jer je tamo konkurencija iznimna. Oni koji ne prođu, a smatraju da mogu pobijediti nekoga od evidentnih kandidata nakon toga ih mogu izazvati, ali opet bi evidentni kandidati trebali biti ti koji će imati pravo reći kad će se taj izazov dogoditi pa da vidimo možete li ili ne biti bolji.
Šuku nije sporan samo dio Pravilnika koji se odnosi na odlazak na Igre u Parizu, odnosno naše najbolje veslače. Dapače...
- Taj pravilnik je čista tiranija i diktatura jer Hrvatski veslački savez samo ubire, a ništa ne daje. Gdje su u tom Pravilniku obveze HVS-a? Mogućnost priziva? Potpora veslačima? Stipendije? Pokušaj da im se pomogne kod školovanja ili studiranja aktivnim odnosom s njihovim školama ili fakultetima? Na ovaj način žele da stimuliramo veslače da zapuste obrazovanje, a za što im nitko ne nadoknađuje izgubljeno vrijeme, trud, novac, kako da to objasnimo roditeljima? Gdje je zdravstvena skrb? Odgovornost za pad rezultata kod prijave u izbornu vrstu? Nije se jednom dogodilo da klub s punim povjerenjem preda veslača na rad "pod kontrolom" izborne vrste, a on se vrati s priprema izmožden, kao da ga netko i ispljune i ostavi bez ikakve vizije za dalje. Iz osobnog i tuđeg iskustva češće se je dogodilo da su veslači bili brži na treninzima u klubovima nego pod kontrolom u programu HVS-a. Javna tajna je da su perspektivni veslači iz "malih klubova" dobivali ponude za lakši ulaz u izbornu vrstu ako naprave prijelaz u "veći klub", a to se može potvrditi i statističkim podacima.
Da se vratimo na početak, tko je uopće donio ovaj Pravilnik?
- Izbornik Darko Mikšić i glavni tajnik Hrvatskog veslačkog saveza Zdravko Gajšak. Razgovarao sam s nekim ljudima koji su mi potvrdili da su dali primjedbe, ali niti jedna nije usvojena. Stručno programsko povjerenstvo je samo dobilo Pravilnik na stol koji je već bio napravljen i nitko nije u tome sudjelovao.
Poderati, baciti i napraviti novi
Tko je u Stručno programskom povjerenstvu? Na službenim stranicama HVS-a su samo nabrojena povjerenstva, ali ne i njihovi članovi.
- Izbornik Darko Mikšić, treneri Aleksandar Vukojičić, Davor Radović, Toni Urlić, Branimir Vujević... ne znam točno tko sve. One za koje znam da jesu, izričito sam pitao i Radović mi je rekao da nije bio na sastanku, Vukojičić mi je rekao da su razgovarali deset minuta o kalendaru natjecanja, a da su Pravilnik dobili gotov, Urlić je dao primjedbe na Pravilnik koje nisu usvojene... Tako da je to prije svega djelo izbornika Mikšića i glavnog tajnika Gajšaka i tu Gajšak ima po meni najviše krivnje jer se pokušava igrati maga i upravljati Savezom tamo gdje mu nije mjesto.
Pravilnik je potvrdio Izvršni odbor HVS-a, znači li to da se ništa u njemu ne može promijeniti?
- Sve se može promijeniti. Kako je netko donio ovaj pravilnik, tako ga može i poderati, baciti u koš i napraviti novi.
Mislite da je to moguće?
- Zašto ne? Ako je to glas razuma. Kada se dogodi kritična masa istomišljenika koji razumiju da Savez treba biti servis na usluzi sportašima, a ne obrnuto, tek tada se može očekivati put ka dugoročno stabilnom sustavu.