Već je i prošla godina dala naslutiti da se u Splitu događa nešto posebno, nešto što bi napokon moglo razbuditi dugo vremena uspavano hrvatsko plivanje. Sve ozbiljniji rezultati mladih Jadranovih aduta Marina Mogića i Franka Grgića na dugim prugama dali su naslutiti da njihov trener Mate Ružić radi jako dobar posao.

Potvrda je stigla početkom ove godine kada je 20-godišnji Mogić ispunio olimpijsku normu na 1500 metara, a četiri godine mlađem Grgiću je to uspjelo i na 800 i na 1500 m. Iako je, kad govorimo o splitskom srednjoškolcu, teško pobjeći od priča o ogromnom talentu, njegov trener u prvi plan gura rad, rad i samo rad. Na dugim prugama je to presudan faktor, reći će Ružić.

A da je mali Franko veliki radnik, to nikada nije bilo sporno. I kao rezultat toga je u četvrtak stigao naslov svjetskog juniorskog prvaka na 800 metara. Stigao je i apsolutni hrvatski rekord, s tih 7:45.92 je srušio upravo prijatelja i trening-partnera Mogića (7:51.78), srušio je i europski juniorski rekord, a za svjetskim, koji je u vlasništvu Australca Macka Hortona, zaostao je samo 25 stotinki. Toliko je dobar mali veliki Franko. Ali, ni on ni trener nisu zbog toga pali u trans, jer posao u Budimpešti još nije završen.

- Kakav je osjećaj? Puno bolji nego prije dolaska ovamo, ali već smo okrenuti prema drugoj utrci koja nas čeka - mirno priča Ružić dan kasnije.

Utrka pod kontrolom

Splitski stručnjak je prije SP-a bio vrlo oprezan u najavama jer Franko zbog ozljede ramena velik dio ljeta nije trenirao kako je bilo planirano. Na nedavnom Europskom olimpijskom festivalu mladih (EYOF) Grgić je osvojio zlatne medalje na 400 i 1500 m, ali i trener i učenik su bili svjesni da rezultati mogu biti još bolji.

- Očekivao sam da će Franko biti bolji nego na EYOF-u, tamo mu je prolaz na 800 metara bio 8:00, ali nisam mogao ništa govoriti unaprijed jer ga je još malo boljelo rame. To smo sanirali ovih dana i iz treninga u trening, kako je bol nestajala, bio je sve bolji. Jedini ograničavajući faktor je bila ta bol zbog koje nisam mogao znati hoće li i koliko moći realizirati neke stvari. Međutim, cijelu je utrku imao pod kontrolom i drago mi je što ju je ovako odradio jer vidim koliko još ima rezerve u tih 13 tjedana koje nismo odradili po planu - kaže Ružić.

Postoji li ipak mali žal zbog tih 25 stotinki koliko je nedostajalo do svjetskog rekorda.

- Ne postoji žal jer je odrađeno sve kako smo se dogovorili, sve je išlo po planu. Normalno da bismo voljeli da se to ostvarilo, ali nije da patimo zbog toga. Franko je ipak još dvije godine junior, ima vremena za rekord. Okrećemo se sljedećoj utrci i sljedećoj sezoni u kojoj nas čekaju Olimpijske igre.

Je li kod Franka nakon sjajne utrke ipak bilo barem malo euforije?

- Bilo je dok nije završilo proglašenje, a već smo sljedeće jutro pričali na treningu i potpuno je koncentriran na sljedeću utrku.

A ta sljedeća utrka dolazi u nedjelju, na redu je 1500 metara i lov na drugo zlato. U finalu ga čeka slično društvo kao i na 800 metara, ali u ovu utrku Franko ulazi s najboljim prijavljenim rezultatom, jedinim ispod 15 minuta.

Sjajna atmosfera

- Opet nemamo nikakva očekivanja jer su svi momci strašno napredovali, sve je nepredvidivo, čak i neki koji plivaju u sporijim skupinama ujutro znaju iznenaditi, tako da se ne zanosimo time što je bilo i ne uspoređujemo prethodnu utrku sa sljedećom. Svaka je utrka za sebe i jako je teško davati prognoze, čak i da nije bilo te ozljede. Jer, toliko strašno ti momci napreduju, a sve su to plivačke velesile. Ali, ne obaziremo se na njih i ne želimo osjećati strah prema njima jer svi su oni isti ljudi kao i mi. Dat ćemo sve od sebe da tu utrku uštimamo što bolje.

Ružić ne krije da ga raduje sjajno ozračje koje vlada u hrvatskoj reprezentaciji u Budimpešti.

- Među kolegama je bila fenomenalna atmosfera, neki su se Frankovom zlatu čak veselili i više nego ja, što me posebno veseli jer vidim da se stvara pozitivno ozračje među trenerima u hrvatskom plivanju.