Bode Miller je bio poznat po zaboravljanju medalja u barovima, po razbijanju globusa jer bi ih greškom po povratku u SAD pospremio u običnu prtljagu. Jedan od onih koji je volio pobjeđivati i činio to često, ali nije bio nimalo sentimentalan kad su u pitanju nagrade koje je za te pobjede dobivao. Ali i taj Bode Miller je bio posebno dirnut kad je u Vancouveru 2010. dobio oko vrata svoje jedino olimpijsko zlato. Kombinacijsko.
Johannes Strolz je 10. veljače 2022. ostvario svoj najveći san i očevom olimpijskom zlatu iz Calgaryja dodao svoje. U kombinaciji. Strolzovi će ostati posebno upamćeni kao prvi otac i sin s olimpijskim zlatom u istoj disciplini, ali Johannes Strolz će vjerojatno biti upamćen i po još jednom. Kao posljednji olimpijski pobjednik u ovoj disciplini. Kako sad stvari stoje i ako se ne dogodi ogroman preokret, bit će vjerojatno i posljednji pobjednik uopće u ovoj disciplini.
Muška olimpijska kombinacija u Pekingu doslovno je bila sprovod jedne discipline. Da, treba se održati još ženska kombinacija, ali neće se ništa promijeniti. Muška utrka kao sprovod, ženska kao karmine, otprilike tako. Suština je ista, okupljanje jer je netko, u ovom slučaju nešto, mrtvo.
Nije to bilo nagla smrt, bilo je polagano umiranje, a ovaj pacijent je dugo bio smetanja i odavno su dignute ruke od njega. Nažalost, dignuo ih je upravo onaj kojem bi pacijent trebao biti najvažniji - Svjetska skijaška federacija.
Posljednjih 15-tak godina se ova disciplina prilagođavala, od klasične kombinacije (spust + dvije vožnje slaloma) kakva se posljednji put na Igrama skijala 2006. u Torinu, pretvorila se u superkombinaciju (spust ili super G + jedna vožnja slaloma) ili po novome alpsku kombinaciju, kao da je ime presudno ili čak bitno. Malo su se dijelili globusi u Svjetskom kupu za nju, pa malo nisu, pa opet jesu, pa je bilo rečeno da je više neće biti, pa se opet vraćala, barem jedna ili dvije, uz one na SP-ima i ZOI, ali više je nema u Svjetskom kupu i ako tako ostane neće je biti ni na ZOI. To je apsolutno sigurno.
I onda imate situaciju da u olimpijskoj kvalifikaciji u Pekingu starta samo 27 skijaša, samo ih 17 završi. Prije samo 4 godine u Pjongčangu je bilo 65 kombinatoraca na startu i većina najboljih, svejedno jesu li uglavnom skijali samo tehničke ili brze discipline. Nije lako biti dobar i spustu i u slalomu, rijetki, jako rijetki su oni koji su mogli pobjeđivati u obje discipline, ali još prije samo četiri godine bilo je dovoljno onih koji su željeli skijati jedno i drugo zbog kombinacije i u Svjetskom kupu, a o Igrama da se ne govori.
- Da biste bili dobar kombinatorac morate trenirati i brze i tehničke discipline, morate manje ili više trenirati svoju slabiju disciplinu, što je za “tehničare” rizično jer vam oduzima fokus s treninga tehničkih disciplina, a spustašima je jednako rizično jer im uzima vrijeme za trening njihove najjače discipline. A nagrada je u biti nikakva jer smo zadnjih godina imali samo jednu li dvije kombinacije i potpuno je razumljivo da nitko neće trenirati duplo više za samo jednu utrku u sezoni - lijepo je problem koji je rezultirao vrlo prorijeđenom konkurencijom u Pekingu puno prije tog Pekinga u jednom intervjuu za skiracing.com objasnio Ivica Kostelić.
Dok je u igri bio kombinacijski Globus, dok se u ovim utrkama čak i kad se nije dijelio globus mogao skupiti značajan broj bodova u borbi za Veliki globus nisu ih propuštali ni oni koji se “popikavaju” u slalomu i ne skijaju ga nikad kao zasebnu disciplinu. Baš kao što ih nisu propuštali ni oni koji nisu imali nikakve ambicije ili kvalitete ili mogućnosti biti dobri u brzim disciplinama.
Sad više nije tako i više im nema smisla. Bez obzira na to što Johannes Strolz nije dobio ništa manje zlatno odličje nego Marcel Hirscher 2018. u Pjongčangu ili Bode Miller 2010. u Vancouveru ili Kjetil Andre Aamodt 2002. u Salt Lake Cityju to se itekako vidjelo u četvrtak u Pekingu. Doduše, nitko se neće sjećati za dvije ili pet godina da je nastupilo samo 27 skijaša, ni tko je sve nedostajao od najboljih, ali su nedostajali. Previše njih. A bili bi tu, kao što su bili u Pjongčangu, da život kombinacije nije došao do - sprovoda.
Ivica Kostelić nije posljednjih godina bio jedini zagovornik kombinacije, ali je bio najglasniji. Nakon što su podijeljene medalje u Pekingu logično je bilo kontaktirati osvajača tri olimpijska srebra upravo u ovoj disciplini. Komentar nismo dobili, ali slučajno ili ne, idealno se uklopio u već napisan tekst svojom jednom jedinom rečenicom koju nam je izrekao:
- Neću ništa komentirati jer ne volim sprovode.