Pojavio se direktno iz SAD-a. Klasika, majica “tennis”, šilterica naopako.
- Morao sam, tradicija je tradicija, a tate više nema, a on je ovdje bio “inventar” - sjetio se Ratko Tomljanović pokojnog oca Vinka.
Navratio je u Umag, na festival rukometa, obići obitelj i, naravno, gledati rukomet.
- PPD Zagreb je stvarno jako dobar, makar smo mi govorili da se ne tučemo, dobili bismo ih, mislim, mi iz ‘90-ih... Zafrkavam se, naravno. Vidi se razlika u odnosu na ostale, a čujem da je love sve manje.
Jedan mu je igrač zapeo za oko.
- Šebetić. Jako dobro se razvija i izgleda, znam ga kao klinca, jako je napredovao. Svi su bolji, vidi se Vujin štih, takav je bio i kao igrač.
Povuče li vas nekad rukomet, igralište?
- Iskreno rečeno da, ali nakon posljednjeg iskustva zaključio sam da nisam više za to. Istina, nije u pitanju bio rukomet, nego košarka, a nagovorio me Ajlin dečko Nick Kyrgios nedavno u Australiji. Jako dobro igra košarku, tako dobro da mi je koljeno bilo k’o buhtl drugi dan i odlučio sam da to više nema smisla.
Dakle, samo tenis?
- Da, dobro. Evo baš sam se javio Paki Ćavaru i rekao da nam treba igrač za parove ovih dana. Da mu nisam rekao za tenis, ne znam bi li krenuo iz Metkovića. A već se vozi. Čak i ako nam kiša ne bude dala, bar ćemo se malo vidjeti i podružiti. Lijepo je biti doma.
A što se događa s Ajlom, stišala se bura oko promjene državljanstva i prelaska pod zastavu Australije?
- Nije ni trebala biti bura jer ona je tako odlučila. Trebale su jednostavno proći dvije godine da se dobije mogućnost, dvije godine boravka u Australiji, a tek onda se podnosi zahtjev i onda s papirima, ako je izbornik uopće bude zvao, može igrati. Ona je odlučila da želi, sve drugo je na Australcima.
Ima i jedan veliki problem.
- Operirano rame prije dva mjeseca, kao rezultat preopterećenja. Previše sam vjerovao treneru, htio sam najbolje jer to je razina kada više nisam mogao sam. Al’ što je, tu je, Ajla je OK. Oporavak će biti šest mjeseci, ova sezona je završena, ali mlada je ona, ima još vremena.
Komentari (0)