Proključala je u petak navečer Unipol Arena u Bologni, za ovu priliku preimenovana u SuperTennis Arenu, nakon što je Flavio Cobolli u trosatnoj bitci spasio sedam meč-lopti (!) i iskoristio svoju sedmu, te treću godinu zaredom uveo talijansku reprezentaciju u finala Davis Cupa. Azzurri su u prvom polufinalu nadigrali Belgiju s 2-0 nakon što je Matteo Berrettini svladao Raphaela Collignona sa 6:3, 6:4, a onda u dramatičnom okršaju Cobolli pobijedio Zizoua Bergsa sa 6:3, 6:7 (5), 7:6 (15). Čak 32 poena odigrana su u tie-breaku završnog seta, a 10.500 navijača na tribinama dalo je vjetar u leđa 22. tenisaču svijeta da se iščupa iz komplicirane situacije i dođe do velikog trijumfa.

- Teško je uopće išta reći o ovom meču. Igrali smo za svoje zemlje, borili se za svaki poen. Na kraju sam ostvario svoj san, uveo sam reprezentaciju u finale. Igrao sam za sve navijače, za svoju ekipu, obitelj, za sebe. Ovo je jedan od najboljih dana mog života - pun je emocija govorio Cobolli nekoliko trenutaka nakon što je u žestokom slavlju rastrgao majicu u stilu Hulka.

I Volandri silno emotivan

- Ovaj ću meč često ponovno gledati, bilo je ludo. Majica? Htio sam je pokloniti, ali ipak sam je zadržao za uspomenu.
U kaotičnim minutama nakon završetka meča, 23-godišnji Talijan je pokazao i pravi sportski duh, tješeći Bergsa koji je slomljen i u suzama sjeo na belgijsku klupu.

- Prišao sam mu jer sam se poistovjetio s njim, u tom trenutku sam to mogao biti i ja. Pokušao sam mu reći nekoliko utješnih riječi, iako znam da je u tim trenucima to gotovo beskorisno i možda nije ni čuo što sam govorio. Bila je to spontana, prirodna gesta. Borimo se za isti cilj, za nešto što doista volimo, za predstavljanje svoje zemlje, i činilo mi se ispravnim pružiti mu podršku.

Cobolli je na teren izašao svjestan važnosti trenutka, ali ipak i s manjim pritiskom zbog boda koji je ranije donio Berrettini.

- Imao sam imao veliku vjeru u sebe. Znao sam da mogu i izgubiti, ali pokušao sam raditi ono što najbolje znam, biti hrabar i ostati hladan. U ključnim sam trenucima tražio podršku publike jer sam osjećao da mi treba dodatna energija i znao sam da mi njihov poticaj može dati odlučujući impuls.

Izbornik Filippo Volandri, čovjek koji već pet godina vodi ovu generaciju, bio je jednako emotivan.

- Nikad nisam vidio nešto slično, mislim da se ovakav meč može dogoditi samo u Davis Cupu. Vidjeli smo dvojicu sjajnih igrača kako se bore za svoju zemlju, bilo je tu 5 posto taktike i 95 posto srca. Flavio je dao sve što ima i ponosan sam na njega.

Publika je na kraju napravila razliku, 10.500 ljudi guralo nas je preko vlastitih granica - rekao je Volandri, a nije zaboravio ni ono najvažnije:

- Ovo nije kraj. Okrećemo se nedjeljnom finalu.

Matteo Berrettini je imao jednu od ključnih uloga u lanjskom talijanskom trijumfu u Davis Cupu, a u istom ritmu nastavio i ove godine. Protiv Collignona je došao do sedme uzastopne pojedinačne pobjede za reprezentaciju.

- Toliko mi je nedostajao igrati pred domaćom publikom. Zbog ovih emocija, zbog ove publike igram Davis Cup - istaknuo je Berrettini koji je kasnije gotovo ostao bez glasa navijajući za Cobollija.

Nevjerojatna klupa

Istina je da Talijani u prva dva ogleda završnice nisu imali spektakularno jake protivnike (Austrija i Belgija), ali podatak da su treću godinu zaredom u finalu doista je impresivan. Jer, ovaj put su to napravili bez dvojice glavnih aduta, drugog igrača svijeta Jannika Sinnera i osmog Lorenza Musettija. Sinner, ključna figura u prethodna dva talijanska trijumfa u Davis Cupu, odlučio je uzeti dužu stanku uoči nove sezone, a Musetti je također dobio poštedu nakon turbulentne završnice sezone u kojoj je do posljednjeg trenutka lovio nastup na ATP Finalsu i igrao u vrlo žestokom ritmu.

No, i bez njih su Azzurri pokazali da su u ovom trenutku najjača teniska sila. Imaju devetoricu igrača u top 100, te jedan od najboljih svjetskih parova koji ovaj tjedan u Bologni još nije ni dobio priliku zaigrati jer su Berrettini i Cobolli dovršavali posao ranije.

- Imamo nevjerojatnu klupu. Bolelli i Vavassori jedva su čekali igrati u paru, bili su spremni i zagrijavali se. Siguran sam da bi odigrali odličan meč i da Flavio nije pobijedio - rekao je Volandri.

Italija je postala prva reprezentacija od Australije (od 1999. do 2001.) s tri uzastopna finala Davis Cupa, a dođe li u nedjelju do trećeg trofeja zaredom u ovom natjecanju, napravit će pothvat za povijest. Naime, otkad je 1971. ukinut tzv. Challenge Round, odnosno format prema kojem je branitelj naslova imao izravan plasman u finale, a samim time i znatno olakšan put do titule, nijedna reprezentacije nije tri godine u nizu bila pobjednik najprestižnijeg momčadskog natjecanja u tenisu.