Grand Slam turniri najveće su teniske pozornice, mjesta gdje se rađaju najveći junaci i tragičari te brojne druge velike i zanimljive storije. Roland Garros još uvijek je u početnoj fazi, ali već je dobio jednu od najintrigantnijih priča tjedna, možda i cijelog turnira, a čak možda i teniske godine.
A sve je, zapravo, počelo još u kvalifikacijama gdje je Lucas Pouille s tri pobjede uspio izboriti glavni dio turnira. No, umjesto slavlja, bacanja reketa u publiku ili nečeg sličnog, 29-godišnji Francuz sjeo je na klupu, zaronio glavu u dlanove i jecao u suzama. S druge strane, za nekog tko je svojevremeno bio Top 10 igrač, igrao polufinale Australian Opena, osvojio Davis Cup i pet ATP turnira, prolazak kvalifikacija na Grand Slamu ne bi trebao biti tako silno velik emotivan događaj. Međutim, imao je dobre razloge za biti upravo takav.
Jer iza njega je najcrnje razdoblje života, mjeseci u kojima se borio s alkoholizmom, depresijom i mentalnim tjeskobama zbog čega je umalo završio u teniskom i životnom ponoru.
- Počeo sam imati crne misli i padao sam u depresiju koja me dovela do toga da spavam samo po jedan sat noću i pijem sam - otkrio je prije nekoliko mjeseci u iskrenom i otvorenom intervjuu za francuski L‘Equipe.
Pouille je na veliku scenu stupio 2016. kao 22-godišnjak, koji je tada bio tituliran kao sljedeća velika zvijezda francuskog tenisa. Te je godine stigao do četvrtfinala Wimbledona te pobijedio Rafaela Nadala na putu do posljednjih osam na US Openu. Najveći uspjeh ostvario je u Melbourneu gdje je 2019. stigao do polufinala (poraz od Đokovića) i činilo se da postepeno gradi put prema vrhu, ali nedugo potom zaredali su problemi. Prije svega zdravstveni, jer ozljede su se počele lijepiti za njega, zbog čega je patila forma, posljedično i rezultati, odnosno i renking.
Ta ga je spirala vukla prema dolje, da bi prošle godine, baš u doba nakon Roland Garrosa, dosegnuo dno.
- Bilo mi je nemoguće zatvoriti oči. Bio sam sâm s Felixom (Mantilla, njegov trener u to vrijeme) i vratio bih se u svoju sobu te gledao u strop. Nisam mogao spavati, tonuo sam u jezive stvari. Ujutro bih se dizao natečenih, podbuhlih očiju, a Felix me stalno pitao "Ne spavaš?" Odgovarao sam da je to jer imam alergiju zbog peludi, trave, prašine... Lagao sam mu. Uvukao sam se u sebe, nikome nisam ništa govorio. Bio sam u lošoj fazi. No, donio sam odluku da moram reći stop. Inače bih završio u ludnici ili nekoj instituciji. Zbog svog mentalnog zdravlja, morao sam prestati.
Prestao je s tenisom u lipnju prošle godine kako bi se probao vratiti na pravi put. U međuvremenu je sa suprugom dobio kćerkicu, koja mu je, kaže, bila veliki motivacijski faktor.
- Kada si mlad i zarađuješ velike novce, iskorištavaš to, vidiš prioritet tamo gdje ih nema, kupuješ skupu odjeću ili automobile koje želiš. No, to se promijenilo, tu je sada obitelj, veća odgovornost, drugačiji pogledi na život. Sada sam sretniji s malim stvarima, što prije nije bio slučaj.
Šest je mjeseci bio izvan tenisa, ali onda je jedan obični i slučajni sparing sa sunarodnjakom Pierre-Huguesom Herbertom ponovo razbuktao vatru prema tenisu. I Lucas Pouille opet je krenuo... Za početak s challengerima, samo da bi ga već u travnju opet zaustavila nova ozljeda. Prije kvalifikacija Roland Garrosa nije igrao mjesec dana, pa kad je stigao na domaći Grand Slam renking mu se stropoštao na 678. mjesto ATP liste.
No, spojio je tri pobjede u kvalifikacijama, a onda ga je i sreća pomazila jer u 1. kolu glavnog turnira dobio je istog protivnika kao u zadnjem kolu kvalifikacije, Austrijanca Rodionova, koji je ušao kao "sretni gubitnik". Pobijedio ga je i drugi put u tri dana, ali sada pobjedu nije slavio suzama, već je uz pune tribine, s nekoliko tisuća navijača, na terenu otpjevao Marseljezu.
- Postoje trenuci koji te slome i zbog kojih sam praktički udario u zid. Mislim da sam zaustavio taj vlak taman u pravom trenutku prije nego udari u zid - poručio je Pouille.
Od alkoholizma i depresije do 2. kola Grand Slama u godinu dana. Ali, bajka ne mora nužno biti još gotova, makar će mu danas nasuprot biti Cameron Norrie, 13. na svijetu.