Istoga dana kada je Petra Martić osvojila Lausanneu, a američka Zadranka Bernarda Pera Budimpeštu, u Rimu je titulu slavila i Tara Würth (19). Bio je to, doduše, ITF turnir, ali vrlo snažan, s bogatim nagradnim fondom (60.000 USD) i bio je to najveći trenutak dosadašnje mlade karijere 19-godišnje tenisačice.
- Osjećaj je bio pomalo nestvaran - rekla je Tara o trenutku podizanja pobjedničkog pehara.
- Zapravo, nisam mislila da je gotovo, mislila sam da moram igrati još jer sam počela u kvalifikacijama i odigrala toliko mečeva da sam mislila da dan kasnije moram igrati opet ha ha ha
Bez mentalnog trenera
Igrala je, naime, sedam mečeva u uzastopnih sedam dana. No, posebnog slavlja nije bilo jer sljedeće jutro, u 6 sati krenula je na put, na novi turnir. Iz Rima je preselila u njemački Darmstadt.
- Mogla sam doduše i ranije na mali godišnji odmor, ali obećala sam Lei Bošković da ćemo igrati parove i nisam je mogla iznevjeriti.
Umor je ipak učinio svoje, pa je boravak u Darmstadtu kratko trajao, ali nije to Tari poremetilo raspoloženje. Kako i bi kad je neposredno prije toga bila u nizu od čak 13 pobjeda, odnosno skupila ih čak 17 u prethodnih 18 mečeva. Jer od kraja lipnja nanizala je finale Prokuplja (ITF, W25), osvojila Tarvisio (ITF, W25) i Rim. Krenulo joj je...
- Počela sam vjerovati u svoje udarce, sigurna sam u sebe - kratko je objasnila Würth.
- Kad dogovorim s trenerom taktiku za svaki meč, to mi predstavlja kao neki izazov jer različite su protivnice svaki dan, pa time nije ni svaki meč isti i moraš se prilagoditi tome i to me intrigira, vuče da ispunim zadani plan. A to povjerenje u svoje udarce daje mi mogućnost da napravim bilo što na terenu, što zamislim to i provedem u djelo, a velika je stvar to uspjeti. Jer kad si na terenu puno je emocija u igri, puno stvari odjedanput prolazi kroz glavu i stvarno sam zadovoljna sa sobom što sam iz dana u dan mogla biti na 100%.
Što je bio povod da se dogodio taj “klik” pa da pobjede stižu u seriji?
- Prije sam se opterećivala što će se dogoditi u budućnosti bilo da pobijedim ili izgubim meč i kako će to utjecati na mene. Sada idem opuštenije, koncentracija je samo na sebe i samo na ono na što ja mogu utjecati. Ne razmišljam hoću li pobijediti ili izgubiti, spremna sam na obje opcije. Taj mentalni sklop je u tenisu malo teže za shvatiti...
No, baš zato je danas, ne samo u tenisu, već u svim sportovima popularno i korisno raditi tzv. mentalne treninge.
- Ja ih ne koristim u smislu da posjećujem mentalne treninge, ali volim čitati i razmišljati o takvim stvarima. Imam u svom krugu i nekoliko osoba s kojima mogu pričati na te teme i u tom nekom smislu me to zanima. Sad kada sam krenula u profesionalne vode, otkrila sam da tenis nije samo tehnika, nije samo bekhend i forhend i da tu je tu puno više elemenata nego što ljudi vide na televiziji. Evo, ovaj mentalni dio po meni je ponekad puno bitniji nego tehnički...
Što se teniskog trenera tiče, uz nju je posljednje vrijeme Nikica Žgaljić, poznato ime u teniskim krugovima, izbornik dečkima u U-16 i U-18 reprezentacijama.
- Evo, bio je trener također s Poljičkom u Wimbledonu, kada je Mili osvojio turnir, i onda je taman iz Londona došao k meni, u Rim. S njim je dosta sve jednostavno, vrlo direktno komunicira, a ja volim tako, da mi je sve kristalno jasno što trebam napraviti, bilo na terenu, izvan terena, mentalni dio... Takav pristup funkcionira i jako sam zadovoljna suradnjom. Radimo posljednja dva-tri mjeseca zajedno, makar znao me pratiti i ranije na nekim turnirima, ili bismo komunicirali, ali nismo radili baš skupa, no sada je to nešto intenzivnije.
Kao što zasad sa Žgaljićem sve ide glatko, tako je i s ranijim trenerima Tara bila u dobrim rukama.
- Nekako od početka karijere mogu reći da sam imala sreće i radila s pravim ljudima u pravom trenutku. Od nekih sam pokupila disciplinu u ranijoj dobi, kasnije kako sam napredovala i rasla tako sam i ja sama vidjela od koga mogu nešto naučiti, a od koga sam izvukla maksimum.
Tara je na ITF razini osvojila tri turnira, spomenuti Tarvisio i Rim nedavno, a prošle godine Trst. Sve na zemlji i sve, jasno, u Italiji.
- Očito moram igrati samo turnire u Italiji - nasmijala se.
Turska bila drugi dom
No, još je jedna država bila ključna u njezinom teniskom putu - Turska. Konkretnije, grad Antalyja. Jedno vrijeme je igrala isključivo tamo, skoro da se preselila koliko je tamo boravila.
- Skoro sam i turski progovorila, ha-ha. Ma, ja sam te profesionalne Futurese, one najniže razine nagradnog fonda od 15.000 USD, počela igrati taman kad se pojavila korona i, nažalost, bile su tada samo tri “otvorene” destinacije za igrati tenis; Turska, Maroko i Egipat. I od te tri, najsigurnija i higijenski i po svemu ostalom, bila je Antalya. Na kraju je to i jako zgodno ispalo, jer sve se odvijalo u resortu iz kojeg zapravo ne morate ni izlaziti, već samo tamo igrate turnire. I jako sam sretna što sam to prošla jer toliko sam stekla iskustva, toliko mečeva igrala, prošla svakakve terene, suce, sve moguće situacije... Imala sam sreću u nesreći što je zbog korone bilo malo turnira na raspolaganju, pa je i dosta onih bolje rangiranih igračica došlo igrati te turnire u Antalyji.
Konkretno, tamo je odigrala čak deset turnira, doduše ne u uzastopnim tjednima, ali skoro da je bilo tako.
- Najduže sam tamo bila četiri tjedna u komadu, onda tjedan u Zagrebu, pa opet tamo na tri tjedna, no onda bih u tih tri tjedna odigrala i po 20 mečeva. Jer, morala sam igrati i tri kola kvalifikacija i treba doći do finala tog turnira da bih dobila ulaz bez kvalifikacija za turnir sljedećeg tjedna. Ako sam došla “samo” u polufinale, opet bih morala u kvalifikacije. A uvijek sam došla taman negdje do polufinala, četvrtfinala. Pa onda nakon sedam dana mečeva opet u nove kvalifikacije, opet sve ispočetka. Ali, kažem, nije mi žao zbog svega pozitivnog što su mi ti turniri donijeli.
Nestvarne situacije
Možda su pomogli i za titulu u Rimu. Inače, s njom je Tara skočila poprilično na WTA ljestvici, ostvarila renking karijere sa 158. mjestom.
- Odmah su mi poslali sliku s tom ljestvicom, da se uvjerim da je stvarno tako, ali sam se šalila da je to photoshop. Ponosna sam na sebe, ali još uvijek mi je to malo čudno. Doduše, lako ću se priviknuti, ha-ha.
Ne najčudnije, već najbolje zvuči podatak da je time osigurala kvalifikacije US Opena, što će joj biti prvi seniroski Grand Slam u bilo kojem obliku, kvalifikacijama ili glavnom ždrijebu.
- E, to mi je tek nestvarno! Igrala sam samo jedan juniorski Roland Garros, ali onda je korona krenula pa su ih dosta otkazali. Nema veze, nek’ se ukinu juniorski samo da ja mogu seniorske grand slamove igrati.
Baš zbog US Opena sada će se malo prilagoditi novoj situaciji, odnosno prilagoditi raspored turnira i sa zemlje se prebaciti na betonsku podlogu.
- Prvo sam ipak morala malo na more jer to mi je bilo potrebno budući da sam 5-6 mjeseci neprestano na turnirima, a onda male pripreme i potom već letimo za SAD. Da, sigurno bih htjela odigrati turnir ili dva na betonu prije kvalifikacija US Opena. Jednako tako, htjela bih poslije ovoga igrati što više WTA turnira, s boljim, jačim tenisačicama.
Barty otišla s 25
Kada bi mogla birati neku od njih, s kojom bi htjela odmjeriti snage na terenu, odnosno ima li neka od sadašnjih koja joj je uzor?
- Ima nekoliko njih... Prvo bih Igu Swiatek, htjela bih stvarno vidjeti kako bih igrala protiv prve na svijetu, kako bi to izgledalo na terenu. Neće se i ona valjda tako brzo umiroviti tako da imam šanse i vremena. Jer Ash Barty se umirovila sa 25, ali nadam se da Iga neće uskoro, da mi neće pobjeći. Uzor mi je, inače, Simona Halep i po stilu igre i po svemu, nekako mi je ona simpatična. I protiv Serene bih htjela, ajde, to je klasika, ali poeni bi trajali tri izmjene i to bi bilo to, više volim da se malo zaslajsa, da ima nadigravanja - zaključila je Tara Würth.