Još do prije nekoliko tjedana sve je za Novaka Đokovića izgledalo sumorno, a izlaza nigdje nije bilo. Još od Australian Opena, gdje na kraju nije nastupio, karijera do jučer vodećeg svjetskog tenisača bila je prilično neizvjesna. Za razliku od njegove upornosti s kojom se borio za svoje pravo i svoju pravdu.
I oni koji ga ne vole morali su mu priznati stav, morali su priznati da je bio spreman odreći se ostatka karijere, bio je spreman reći “zbogom tenisu” jer nije želio igrati po uvjetima s kojima se ne slaže. Sigurno je da je Novak Đoković načinio nekoliko većih ili manjih propusta u toj cijeloj priči, ali je isto tako sigurno da je platio račun.
Promjene preko noći
Mnogi nisu vjerovali Đokoviću i bili su uvjereni da će, kad sve postane do kraja neprohodno, ipak načiniti taj posljednji napor i da će okončati priču o cijepljenju, priču koja bi mu omogućila da se ponovo vrati i ravnopravno bori za ono što je dugo bilo njegovo. Za broj 1 u svijetu.
Iako je vrijeme prolazilo, mišljenje Novaka Đokovića je ostalo isto i već je pripremio listu turnira na kojima bi mogao igrati u narednom razdoblju, a lista onih na kojima ne bi mogao igrati bila je daleko duža i lošija za srpskog tenisača. Nosila je mogućnost zabrane nastupa i na Grand Slam turnirima, a već jedan, Australian Open, propustio je. Međutim, kad je sve izgledalo jako loše, za Novaka Đokovića u posljednji čas je stigao spas. Uporno je tvrdio da neće igrati turnire u SAD-u i to će tako i biti, propustit će Indian Wells i Miami, ali njegova konačna želja bio je povratak velikim turnirima u Europi uoči Roland Garrosa, gdje je trebao braniti naslov.
U međuvremenu, čovjek s kojim je toliko toga ostvario u karijeri i kojeg je uporno nazivao svojim drugim ocem, nije više u njegovom kutu. Slovak Marijan Vajda s kojim je Đoković ostao usko povezan godinama odlučio je krenuti prema mirovini i voditi brigu o teniskom kampu u Slovačkoj, gdje je suvlasnik s kćerkom, a čovjek koji je ostao uz Novaka Đokovića je Goran Ivanišević u što nitko nije sumnjao. Ostalo je tek pitanje kada će se odnosi u tenisu i koronavirus toliko promijeniti da za nastupe više neće biti potrebne potvrde o cijepljenju i to se ovih dana dogodilo.
Uskoro Francuzi više neće trebati potvrde o cijepljenju pa će Novak Đoković biti spreman i bit će mu omogućen nastup u Monte Carlu i Roland Garrosu, a vjerojatno će moći igrati i na ostalim velikim europskim turnirima, u Rimu i Madridu. A do jučer je planirao samo nastup na turniru u Beogradu. No, preko noći se puno toga promijenilo pa je za očekivati da i u svijetu tenisa neće više biti toliko potvrda, zabrana i testiranja da bi se negdje otputovalo ili da bi se negdje na drugom kraju svijetu moglo igrati.
Opet uskoro na okupu
Jednom odlukom se puno toga promijenilo u tenisu i stari i za mnoge nemoćni veterani, čini se, još bi jedno određeno vrijeme mogli biti čvrsto u sedlu. Pogotovo Rafael Nadal koji ove godine još nije izgubio meč, a osvojio je tri turnira, uključujući Australian Open, a za očekivati je da će i Novak Đoković uskoro opet krenuti stazama uspjeha. Svi koji dobro poznaju Novaka Đokovića, a Goran Ivanišević je jedan od onih iz prvih redova, znaju na što je sve spreman da bi opet zasjeo tamo gdje mu je mjesto. Budimo realni, sve ono što vuče Rafaela Nadala, Novaka Đokovića i Rogera Federera na povratak, ipak su najveći trofeji i želja za etiketom najvećeg svih vremena.
Sad smo doznali da će Rafael Nadal i Novak Đoković opet biti u istom vlaku, iako ne znam hoće li biti u istom vagonu, a čuli smo i da se Roger Federer priprema opet igrati i vratiti se tenisu na travi Wimbledona. Doduše, jedan od njegovih trenera, Švicarac Severin Lüthi iskreno je priznao da ne može zamisliti kako bi Federer mogao nastupiti na ovogodišnjem Wimbledonu. Čak i ako će prve korake nakon poprilično velike stanke načiniti na istom terenu sa suprugom Mirkom što prilično dobro zvuči, ali prije svega dobro zvuči u sklopu promocije povratka tenisu velikog Švicarca, nego što će u stvarnosti značiti i Federeru i ostatku svjetskog tenisa.
U međuvremenu priča oko toga tko je najveći i tko će biti najveći, zašto je najveći i zašto će biti najveći, donekle se proširila. Naime, o Novak Đokoviću je govorio i sjajni slovački tenisač Dominik Hrbaty, protivnik Hrvata u Davis Cup finalu 2005. godine. Slovak je rekao nešto što je mnoge zaintrigiralo. Naime, za njega Đoković je daleko popularniji u svlačionici od Rogera Federera i Rafaela Nadala jer je, barem tako tvrdi Hrbaty, uvijek bio uz tenisače kad su se borili za neka svoja prava. A Nadal i Federer su ponekad više mislili o sebi. No, to sada više i nije važno ni presudno.
Važnije je da bi velika trojka uskoro mogla biti na okupu, a da bi im se mogao priključiti i Andy Murray. Škot će propustiti turnire na zemljanim terenima i posvetiti se travi i Wimbledonu, a ovoga puta će uz njega stajati njegov bivši trener i veliki tenisač Ivan Lendl. Uz povratak Đokovića tamo gdje mu je i mjesto, svijet tenisa će u narednom razdoblju izgledati bolje, to uopće nije sporno, a hoće li veterani ili kako ih netko naziva senatori, zadržati svoje mjesto u Senatu, doznat ćemo uskoro. Jer bez obzira na sve, vrijeme polako, ali nemilosrdno prolazi. I Federeru i Nadalu i Đokoviću i Murrayu.