Bilo je šokantno kako smo primili gol u početku, pomislio sam da je to preteški uteg, pobojao sam se da će nas to opteretiti. Srećom, brzo smo izjednačili, doveli odnose u rezultatsku ravnotežu, ali onaj njihov laki, pa i sretni gol kao da je bacio sjenu na naše kreativne mogućnosti, kao da smo se prikočili. Utakmica je, ipak, uglavnom igrana prema očekivanjima, a to je da su Danci čvrsti, kompaktni u obrani, da se ne zaletavaju osim kod prekida, te da je protiv tako postavljene momčadi teško tražiti nadigravanje.
U prvom poluvremenu ipak smo bili bolji premda nije bilo prostora, jer su Danci igrali proračunato, rekao bih bezgrešno, iako sam uočio nesigurnosti kod njihovih stopera. No, nismo ih dovodili u neprilike, morali smo igrati brže i svakako na Rebića, koji mi je izgledao oran, sposoban, onakav kakvom se nadamo.
U drugom dijelu nekako je tempo još više pao. O čemu se tu radilo, što se dogodilo? Pa protiv Argentine težište igre nam je bilo više prema njihovoj polovici, a ovo sada smo se nekako povukli, nismo djelovali jurišno nego igrali na sigurno. A takva polagana igra u stvari je bila voda na mlin danske igre, jer su oni ostajali spremni u obrambenom bloku. Trebalo je čekati neku spasonosnu kombinaciju, u kojoj će doći do izražaja individualna razlika.
I dogodila se, izveli smo tu akciju za gol pri kraju drugog produžetka, Luka Modrić je odigrao jedno fantastično dodavanje za Rebića, koji je izborio kazneni udarac. To je bilo gotovo za pobjedu, pogotovo kad je loptu uzeo Modrića. Međutim, Schmeichel je obranio, krenuo je ranije, Luka mu je dodao loptu... Šteta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....