Kako početi priču o najtrofejnijoj lađarskoj družini, onoj Gusara iz Komina, koja je sedmi put u svoje vitrine donijela veliki pobjednički štit kneza Domagoja? Ludom feštom priređenom po povratku u svoje mjesto nakon svečanog proglašenja u Pločama, ili se vratiti na početak priprema za 22. Maraton lađa.
Poveznica u jednom i drugom slučaju je Hrvoje Medak Kljune, kapetan Gusara i najtrofejniji neretvanski lađar koji zbog suspenzije nije bio u zlatnoj lađi Kominjana. Isticanje i naglašavanje pojedinca u momčadskom sportu možda nije korektno prema ostalim članovima te skupine, ali kada oni sami u svakoj prigodi priču počinju i završavaju sa svojim Dundom onda tko smo mi da to ne uvažavamo.
Zlato i broncu dijelilo samo 13 sekundi
Tko je Hrvoje Medak najbolje oslikavaju sljedeće činjenice. Ovaj 47-godišnjak je znao da neće moći veslati na ovogodišnjem lađarskom maratonu, ali jedini je odradio sve treninge u pripremnom razdoblju, računajući obje posade Gusara. Njegovi savjeti zlata su vrijedili svim momcima, pozorno su slušali svaku njegovu riječ. I na kraju se isplatilo, ne zna se tko je bio sretniji na cilju, Hrvoje ili njegovi mlađi veslači.
Ili još jedan detalj, prije starta u Metkoviću lađa koja je zapala Gusare imala je neke nedostatke. Bez razmišljanja Hrvoje skače u Neretvu, roni, obilazi lađu i rješava problem. Ne smije Gusarima ništa zasmetati u osvajanju priželjkivanog zlata. A prije odlaska na start Hrvoje se sa svakim gusarom rukuje, uz par riječi podrške, posebno s Ivanom Vladimirom Bosnom, koji ga mijenja u ulozi kapetana i sinom Ivanom koji debitira u trofejnoj kominskoj lađi.
Naravno, tijekom cijelog maratona u svojoj barci prati i podržava obje gusarske posade. Teško mu je to sve skupa gledati, gestikulira, viče i upozorava. Najradije bi uskočio u lađu i zaveslao, a posebno ga je u nekoliko navrata naljutio parićar prve momčadi Vito Vujević. Međutim, na cilju mu je laknulo, njegovi Gusari odbili su sve napade Stabline i Crnog puta te visoko podigli svoj pobjednički barjak. Nema slavlja bez skoka u more, a Hrvoje i tu prednjači. Jednostavno, on živi neretvanski maraton, a ovoga puta emocije su bile još izraženije, vidljive kod svakog gusara.
Samo natjecanje na Neretvi ostat će zapamćeno po žestokoj borbi momčadi koje su na kraju uhvatile postolje. Rekao bi Mladen Delić “ljudi moji je li to moguće”, nakon 22,5 km zlatnu momčad od brončane dijelilo je 13 sekundi.
I baš tu težinu nadmetanja, u sprinterskom tempu više od 10 km, po iznimno visokoj temperaturi, isticali su predstavnici svih momčadi na cilju.
- Ludo da ne može luđe biti, ovo mi je najteži izveslani maraton. Umoran sam ljudi, umoran, ali vrijedilo je truda zbog Dunda, zbog našeg mista, zbog ovih mladih momaka koji su budućnost kominskih Gusara. Kominsko veslo nikad se ne suši - u dahu će po dolasku u Ploče Željko Vlahović Miki.
A posebna su priča druga posada Gusara koja je na kraju završila kao četvrta. Najnepopularnija pozicija, drvena medalja, ali i oni su sjali od sreće. Prilikom proglašenja i oni su se na poziv starijih kolega popeli na službeni binu burno pozdravljeni od brojnih svojih navijača. Zaslužili su barem prigodnu titulu najugodnijeg iznenađenja.
- Mi smo super zadovoljni, odradili smo muški cijeli maraton, taktički pametno, nadam se i pomogli našim zlatnim momcima. Ima vremena za nas, samo da ostanemo na okupu. Veslali smo odmah iza vodeće trojke, sve pratili i u mislima bili uz naše seniore - vidno uzbuđen govorio je 18-godišnji Martin Šuman, mladi svestrani sportaš čiji je brat Ante bio u pobjedničkoj lađi, a otac Boris, bivši uspješni lađar sve to s guštom pratio.
U toj masi oduševljenja vrijedi notirati izjavu samozatajnog i velikog znalca u redovima slavljenika, smirenog Velibora Marinkovića:
- Bilo je borbeno i napeto, zasluženo smo pobijedili i to je to.
Ta obiteljska atmosfera kod Gusara vidljiva je na svakom koraku, Komin diše za svoje lađare, oni su jedno tilo i duša. Dio te priče postao je i Vlado Duspara, privatni poduzetnik iz Zagreba, godinama jedan od glavnih sponzora, kojeg su lađe i maraton povezale s Kominom i kad god može uz svoje je Gusare.
Bit će to luda, luda Noć prvaka
Još jedan detalj s pozornice prilikom proglašenja najboljih... Kada je kapetan Ivan Vladimir Bosna primio veliki i 37 kg teški štit kneza Domagoja svi su se okrenuli prema Hrvoju Medaku pozvali ga i predali mu štit, pa i njemu pripada. A koliko ga je već puta do sada baš on prvi dizao u zrak. I onda erupcija oduševljenja, s rukama u zraku obje kominske momčadi, a ispred njih mnoštvo navijača u bijelim majicama složno pjevaju svoju himnu.
Po završetku proglašenja pobjednika kominska ekspedicija žurno je otišla u svoje mjesto. A tamo nastavak slavlja, prava ludnica, buklija kod svake kuće, pjesma, ića i pića koliko hoćeš, bengalkama s dimnim zavjesama nema kraja. I tako sve do sitnih jutarnjih sati.
Što će tek biti na Noći prvaka?
- To će trebati doći vidjeti i doživjeti, zajedničko šampionsko slavlje naših lađarica i lađara nije svaki dan. Oni koji poznaju nas i naše mjesto mogu samo naslutiti - zagonetan je Stjepan Vlahović Ćombo, predsjednik UL Gusari Komin, naravno i bivši lađar.