Među brojnim hrvatskim ljubiteljima sporta koji su u subotu poslijepodne s nestrpljenjem sjedili pred televizorom i čekali početak prijenosa iz Saudijske Arabije bio je i Valent Sinković. No, nije naš veslač navijao za Filipa Hrgovića samo kao sportaš za sportaša - udarač iz Sesveta mu je puno više od sportskog kolege. Sinković i Hrgović su veliki prijatelji, štoviše Filip je i vjenčani kum Valentu.
Ne čudi stoga što je Valent u subotu nakratko pogurnuo veslanje u drugi plan i na dnevni red stavio boks. Dakako, oduševljen je Filipovom pobjedom protiv Erica Moline, desetom u isto toliko profesionalnih nastupa.
- Filip je doista bio dominantan od početka do kraja, vidjelo se da je klasa više od Moline. Stvarno je super boksao - prokomentirao je dan kasnije Valent koji je umalo i završio u Rijadu.
- Imao sam plan ići ga bodriti u Saudijsku Arabiju, ali kako je ipak pred nama olimpijska godina, ne bi bilo dobro da sam izgubio tri dana treninga, tako da sam na kraju odustao. Morat ću to ostaviti za poslije Tokija. Bio sam na njegovim mečevima u Zagrebu, ali volio bih svakako gledati uživo i jednu od njegovih jačih borbi. Otvorit će se sigurno prilika i za to.
Upoznali se u vojsci
Valentovo i Filipovo prijateljstvo traje osam godina.
- Počelo je u vojsci. Imali smo obuku u Požegi kad je krenula suradnja između HOO-a i MORH-a. Morali smo 12 dana ići na obuku, tamo smo se upoznali i tako je krenulo naše druženje.
A u tom se druženju, osim prijateljstva, razvio i jedan pomalo zafrkantski rivalitet. Odradili su dečki tako prije nekoliko godina čak i jedan boksački meč. Naravno, u šaljivom tonu.
- Uf, više se i ne sjećam čija je to ideja bila. Mislim da sam ja malo htio probati boks i tako je ispalo, on je pozvao i novinare i bilo je na kraju sve skupa fora za vidjeti. Filip je uglavnom držao ruke na leđima i rekao mi “radi što hoćeš”. A ja nisam mogao ništa, ha-ha-ha. Uspio sam možda nekoliko udaraca uputiti u dvije runde, krenuo sam kao sivonja, ali sam se brzo ispuhao. Zanimljivo iskustvo - smije se Valent.
Je li možda u planu veliki revanš na njegovom “terenu”?
- Veslao je on već, ali na ergometru, kao trening. Čak mu je i Brale (trener Nikola Bralić, op. a.) predložio nekoliko treninga. U čamac ga još nisam uspio nagovoriti, ali znam da bi on i to volio probati.
Ako ga zasad nije uspio dovući do vode, jest do teniskog terena.
- Je, igrali smo i tenis, ali to je bilo davno, još negdje u počecima naših druženja. Ali, tu sam ja definitivno bolji.
Ako ste mislili da je to sve od Valentovih i Filipovih sportskih okršaja, varate se. U planu je još jedan.
- Znali smo trčati ponekad zajedno. Filip dosta trči, a i meni i Martinu preko zime trčanje dobro dođe kao trening. Dogovorili smo se da jednom moramo zajedno nastupiti na nekoj utrci da vidimo tko je brži. Moramo naći pravu dionicu koja bi odgovarala obojici jer je on brži na kraćim prugama, a ja na dužim, tako da trebamo pogoditi neku sredinu.
Kakav je Filip privatno, koliko se često uspijevaju družiti?
- Čini mi se da ga javnost percipira kao grubijana, tako često ispada, ali on je stvarno dobrica. S njim mogu pričati o svemu, o boksu, o sportu općenito, ma o svemu. Čujemo se i kad je u Americi, a kad je u Zagrebu, uspijemo se uhvatiti jednom ili dvaput mjesečno. Teško je jer nismo blizu jedan drugome, svatko ima svoje treninge, tako da nije lako naći termine za druženje.
Predaniji od mene
Valent je s bratom Martinom aktualni olimpijski, svjetski i europski prvak. Vjeruje li da će i kum ispuniti svoj najveći cilj i dotaknuti svjetski vrh?
- Mislim da ima dobre šanse. Teško je reći hoće li uspjeti ili ne, ali definitivno je vrlo talentiran, maksimalno je predan treningu, čak bih rekao i više od mene, za trening će sve dati. I dobru je ekipu složio oko sebe, čini mi se da je ovaj trener odličan. Sve je posložio, od prehrane do treninga, baš na sve pazi, tako da mi se čini da ima sve što je potrebno da uspije.