Dalmatinski otočanin i - bob? Rekli bismo onako na prvu - ništa neuobičajeno, misleći pritom na bob iz dalmatinskih kamenom ograđenih vrtova, proljetnu mahunastu deliciju tog podneblja. No, kad se objasni da je ipak riječ o onom zimskom sportu, onda priča dobiva neke sasvim drugačije obrise i postaje itekako zanimljiva.
A upravo je jedan mladi Dalmatinac, otočanin iz Blata na Korčuli, u posljednje vrijeme svojim nastupima skrenuo pažnju javnosti na taj zahtjevni i nimalo bezopasni zimski sport.
Toni Nimac, 15-godišnji učenik prvog razreda Srednje škole Blato, ove je zime sudjelovao na Zimskim olimpijskim igarama mladih u Švicarskoj. Otočanin, natjecatelj u jednom ledenom sportu i uz to uspješan, iako za to na njegovu “škoju”, malo je reći, nema uvjeta te je i sama pojava snijega, a o ledu da i ne govorimo, ravna gotovo osmom svjetskom čudu.
Dalmatinci su najbolji
Na najstarijoj i jedinoj prirodnoj bob stazi na svijetu, u St. Moritzu, za najmlađeg sudionika utrke u bobu jednosjedu 15. mjesto vrijedan je domet. Iako, u ovoj priči to je manje važno u odnosu na ono što je mladog vozača boba - iz podneblja, puno primjerenijeg usporenijem načinu života - u tom spuštanju ledom okovanom stazom čekalo. Ledenim “ambisom”, dužim od dva kilometra, jurio je brzinom od 137 kilometara na sat. Gledajući ga tih “minutu i kusur”, i nama, smještenima u toploj sobi ledila se krv u žilama. Trajalo je gotovo vječnost.
Kako je onda tek bilo našem otočaninu?
- Navikao sam na to, vrijeme mi na stazi za čas prođe, ne razmišljam o eventualnom prevrtanju boba i posljedicama. Usredotočen sam isključivo na sve zamke i zavoje staze. Krenem nizbrdo potpuno čiste glave, sve ostalo potisnem iz sebe, sve osim te staze i uputa trenera. U St. Moritzu sam se spuštao ukupno deset puta, na osam službenih treninga i dvije glavne utrke. Zadovoljan sam, najprije samim plasmanom na ZOI mladih, ali i u službenim utrkama - kaže Toni.
Adrenalina mu, dodaje, nakon svakog spuštanju niz ledenu stazu bude “pun provin”.
- U St. Moritzu sam nakon utrke izašao iz boba na vanjskih -20 stupnjeva, a bilo mi je pakleno vruće!
Toni je za plasman na ZOI mladih prethodno odradio zahtjevne kvalifikacijske utrke u norveškom Lillehammeru, njemačkom Königsseeu i američkom Lake Placidu, izborivši se za ZOI mladih i nastup u St. Moritzu među 18 najboljih mladih “monobob” vozača na svijetu. Posebno pritom treba istaknuti dva druga mjesta u Lake Placidu.
Počeo je prije godinu i pol najprije natjecateljskim sanjkanjem, a potom se opredijelio za bob. Po onoj da jabuka ne pada daleko od stabla, sportski uzor i podrška otac mu je Nikola Nimac, nekadašnji dvostruki hrvatski olimpijac u skeletonu.
- To je najopasniji i najteži sport, srodan bobu i sanjkanju - podučio nas je Toni koji od prvoga dana ima i podršku majke Antonele.
Uz očeve, puno je savjeta dobio i od nekadašnjeg višestrukog olimpijca u bobu, a sada izbornika Ivana Šole. Obojica vode računa o njemu i obojica su dokaz one još otprije znane, pomalo nevjerojatne činjenice da kod nas u tom zimskom ledenom sportu nema boljih vozača od - Dalmatinaca! Toni je novi dokaz za to.
Želi u dvosjed
- Bilo je i prevrtanja na stazi, ali, na sreću, bez ikakvih posljedica - kaže Toni.
Toni Nimac je član Bob kluba Split 2000. Otkad je hrvatske države, taj je klub uvijek bio predvodnik nastupa naših sanjkaša, bob i skeleton vozača na velikim svjetskim natjecanjima i Zimskim OI.
- U Blatu odrađujem trčanje i teretanu, a nekoliko puta tjedno putujem u Split gdje to dopunjujem. Vježbamo i start utrke, jako važan segment u bobu. Istina, “na suhom”, u kolicima nakrcanima utezima, na ASK-ovoj atletskoj tartan-stazi u Parku mladeži. Kao i u mnogim zemljama, ni u Hrvatskoj nema bob staze pa obično s grupom bob vozača iz drugih zemalja treniram na stazama gdje nas očekuje natjecanje.
Što dalje i koje su ambicije našeg mladog otočanina, pitamo Tonija kojemu je nakon povratka iz Švicarske organiziran i svečani doček u njegovu Blatu.
- Nakon ljeta krećem opet u borbu sa zaleđenim stazama, ali nadam se u bobu dvosjedu. Želim se kvalificirati na ZOI 2022. godine u Pekingu. Sa 17 godina imat ću tamo pravo nastupa u seniorskoj konkurenciji. Volio bih jednoga dana biti i u posadi boba četverosjeda.
Toni zasad nema sudruga za taj budući bob dvosjed, ali ne sumnjamo da će ga tata Nimac, Ivan Šola i ostali u splitskom klubu pronaći. Ako ne u Splitu, onda možda u njegovu Blatu na Korčuli pa bi se ono “nema boljeg bob vozača od Dalmatinca” moglo dopuniti novim: nema boljeg bob vozača do Dalmatinca - otočanina.