Svako vrijeme ima svoje heroje. Moji su junaci bili Zlatko Žagmeštar, Dragutin Šurbek, Boris Renaud, Velimir Zajec, Robert Prosinečki i Goran Ivanišević. Novo doba i današnja publika kunu se u Sandru Perković, Luku Modrića i Marina Čilića. Možda su i bolji od junaka našeg doba, sasvim sigurno su bogatiji, ali mi, koji već kucamo na vrata staračkih domova i nemoćno gledamo kako je povijest prekoračila naše doba, razveselimo se kada "oldtajmeri" dođu u priliku pisati povijest. Nadam se da neću uvrijediti Ivicu Olića, ali ni Ivu Karlovića, koji ni u "biološkoj nadoknadi" nisu izgubili šampionski gard. Iako vrijeme brzo zaboravlja stare šampione, Ivo Karlović se jučer borio za naslov svjetskog prvaka...
Na žalost, nije mogao popraviti ono što je propustio učiniti Marin Čilić. U meču protiv Federica Delbonisa bio je bez izgleda, njegov tenis je sinoć bio za klasu slabiji od njegovog argentinskog suparnika, koji je na ATP ljestvici 20 mjesta ispod njega. Argentina je osvojila naslov svjetskog prvaka, a Hrvati, koji su napravili "ražanj" prije dvadeset dana, čak su bile i organizirane dvije proslave, na Trgu bana Jelačića i u Klubu H2O, pognutih su glava otišli iz Arene. Cijeli državni vrh i cjelokupno općinstvo.
Meč između Martina Čilića i Juana Martína del Potra bio je jednako dramatičan kao i sudar Gorana Ivaniševića i Patricka Raftera u finalu Wimbledona 2001. godine, ali, Čilićev horor je imao "pogrešan" kraj! Nakon što je Čilić zauzeo šampionski gard u prva dva seta i u trećem marširao prema tie-breaku i naslovu svjetskog prvaka, nakon što se Del Potro nekoliko puta izvlačio iz "crne rupe", vjerovao sam da je gotovo. Jer, nisam vidio niti jednu jedinu prednost argentinskog igrača, osim briljantnog forhenda.
Čilić ima bolji servis, neusporedivo ubojitiji bekhend, majstor je minijatura na mreži, ukupno ocijenivši, Marin Čilić je igrao, ne odličan nego perfektan tenis. I - izgubio. Ne samo zato jer je Del Potro "mačka s devet života", vjerojatno u tom Argentincu ima nešto vražje, nevjerojatna mentalna čvrstina, "neki peti as". Kažu da je po talentu bio programiran da bude teniski broj jedan i Čilića je do sinoć dobio devet puta. A ja sam naivno vjerovao da će taj meč biti stvar rutine, i da ću još stići izvesti suprugu na večeru...
#DavisCupFinal pic.twitter.com/9Lcxs0Ew9B
— doublefault28 (@doublefault28) November 27, 2016
Prva dva seta bio sam uvjeren da najteži posao u dvorani ima engleski sudac James Keokhang, koji ne samo da je naučio sve hrvatske navijačke budnice, već je engleski strpljivo stišavao euforiju u dvorani. Na žalost, na kraju su slavili argentinski navijači, iako mi još uvijek nije jasno kako je Del Potro dobio taj meč, iako je igrao sa slomljenim prstom. Unatoč svemu, Marin Čilić je, ipak, moj heroj, ginuo je za hrvatski dres više od deset sati u tri dana. To nema cijene...
#Cilic pic.twitter.com/KHyjAwnxPM
— doublefault28 (@doublefault28) November 27, 2016
Gledajući doista perfektnu Čilićevu igru, već sam zapisao da će i Dinamo prije ući u europsko nogometno proljeće, nego Argentina osvojiti Davis Cup. No, ugrizao sam se za jezik, kada je meč otišao u peti set. Tada sam pretpostavio da Čilić neće moći slomiti Del Potrovu mentalnu snagu, makar je u svim ostalim teniskim elementima bolji igrač. Upravo se to dogodilo u petom setu, Argentinac se neokrznut dovukao do završnice i matirao zbunjenog hrvatskog tenisača, pomeo ga sa 6-3.
Nije pomogla ni publika, iscrpljeni Čilić je padao iz poena u poen i pao... Nakon izgubljenog meča, ostala je samo - suha proza! Gorak okus u ustima i pitanja. Je li pogriješio izbornik Krajan, kada je u team postavio Ivu Karlovića umjesto Borne Ćorića? Nitko kao on ne zna u kakvom je stanju Ćorić, išao je na sigurno. No, idućih dana oglasit će se, u to ne sumnjamo, i Borna Ćorić, i pitanja za Krajana će biti sve teža i, ne sumnjajte, presudit će mu...
OVAJ SADRŽAJ VAM OMOGUĆAVA VARTEKS
