Puno puta sam bio blizu olimpijske kvote i konačno je došla godina 2011. kad sam nastupao na Svjetskom kupu u Pekingu (prvo natjecanje sezone). Tu sam ostvario svoj san, osvojio zlato i mjesto u London. Te 2012. godine bilo je i Europsko prvenstvo na Cipru, a ja sam osvojio zlato dva mjeseca prije Igara. To mi je bila velika motivacija i znak da sam u formi i dobro pripremljen.

Kad sam krenuo u London bio sam jako uzbuđen i sretan jer nisam nikad prije sudjelovao na OI. Prije početka natjecanja odradio sam sedam treninga u Londonu i svaki trening bio je odličan. Dan prije natjecanja bio sam jako nervozan. Nisam zvao nikoga jer sam želio biti maksimalno koncentriran. Nakon večere išao sam prošetati te sam razmišljao o tolikom trudu i žrtvi koji su trebali meni i obitelji za stići do OI. Dva mjeseca ranije osvojio sam Europsko prvenstvo na kojem je konkurencija bila gotovo ista kao i na OI. Znao sam da OI nisu ništa drugačije od prijašnjeg natjecanja. Fokusirao sam se na to i tako išao spavati.

Došao je prvi dan natjecanja. Nervoza i trema su bile malo prisutne što je normalno. Odradio sam prvu seriju odlično, pogodio sam 25 od 25. Vrijeme u Londonu bilo je nestabilno i kišovito. Streljane su bile bez nadstrešnice. Dok sam gađao drugu seriju, bio sam skroz mokar od glave do pete od jake kiše, ali sam pogodio 25 od 25. Treća i zadnja serija prvog dana natjecanja krenula je ne baš najbolje. Promašio sam odmah na početku šestu metu, ali sam završio na 24 od 25. Prvi dan je završio 74/75. Nisam pratio druge rezultate, ali sam znao da sam s tim rezultatom na vrhu.

Cernogoraz i Glasnović

HSS

Tu noć nisam spavao baš dobro jer sam stalno razmišljao da mogu do finala. I onda drugi dan natjecanja. Jako sam bio nervozan i uzbuđen. Odradio sam prvu seriju 24/25 i ostala je zadnja serija za koju sam znao da ne smije biti promašaja, da tako mogu ući u finale.

Smiren kao na treningu

Kad znaš da moraš, automatski malo utječe i na psihu.

Počela je zadnja serija. Promašio sam petu metu odmah na početku i u sebi govorim "što ti trebaju takvi glupi promašaji". Odradio sam to odlično do kraja s 24/25. Kad sam završio seriju, okrenuo sam se prema prijatelju i gledajući ga odmah skužio da sam u finalu.

Ostalo mi je tri sata do finala. Tu sam se trebao fokusirati, maksimalno koncentrirati i zaboraviti sve što je bilo u kvalifikacijama. Cilj prije OI bio je ulazak u finale. Tako da sam ušao u finale potpuno smiren kao da sam na treningu. Odradio sam finale najbolje što sam mogao pogodivši 24/25 na metak koji mi je donio shoot off s Talijanom Massimo Fabbrizijem za zlato. Prije shoot offa za zlato, plakao sam od sreće i mogu reći da mi je to pomoglo da se rasteretim i da se psihički pripremim za posljednji korak.

I počelo je... On je gađao prvi i da ne ispadnem morao sam pogoditi isto kao on. Pogodili smo isti broj meta do pete mete. On je promašio šestu, ja sam je pogodio i tako ostvario olimpijski san svakog sportaša i stigao do vrha.

Nisam mogao doći k sebi što sam ostvario. Tek mjesec dana nakon što se euforija stišala postao sam svjestan da se sav moj trud ipak isplatio.