Mnoge su oči bile usmjerene prema Ivanu Perišiću, sve nas je zanimalo može li iskusni reprezentativac protiv Albanije biti čovjek prevage, može li napraviti razliku na terenu, kao što ju je godinama radio u nacionalnom dresu, prije teške ozljede koljena? Na žalost, ovaj put to nije mogao, još uvijek nije u idealnom stanju, što je posve očekivano. Bilo bi, naime, čudo da je drukčije...
Perišić je odigrao korektnu utakmicu, onako brojkom istaknuto, čvrsta, najčvršća "šestica". Čak je i u prvom poluvremenu, kad je cijela naša momčad podbacila, bio solidan, bio je među onima koji nisu previše griješili. Može mu se zamjeriti tek što je uoči pogotka Albanije predaleko stajao od asistenta Asanija, da je bio bliže, možda bi pravodobno blokirao taj centaršut. Ali defenziva je ionako slabiji dio Perišićeve igre...
Počeo je Perišić suzdržano, samozatajno i pomalo neodlučno, u prvih je desetak minuta imao tek tri lagana dodira lopte. No onda je do kraja poluvremena u nekoliko navrata ozbiljnije otvorio stranu, pa je s lijevoga boka uputio i dva centaršuta, ali ništa se nije dogodilo u kaznenom prostoru Albanije nakon tih ubacivanja.
Bilo je, nadalje, primjetno da Perišić još uvijek igra "pod ručnom kočnicom", onom mentalnom. Imao je u nekoliko navrata situacije "jedan na jednoga", onaj pravi Perišić ušao bi u dribling i pokušao pretrčati i driblingom prevariti suparnika. Ovaj Perišić to još ne radi, traži prostor za centaršut, bez preuzimanja rizika i pokušaja proboja po boku.
U nastavku je bio nešto konkretniji, više je tražio dubinu. Ubrzao se protok lopte na sredini, pa je i Perišić u nekoliko navrata dobro otvorio stranu. I triput je odlično centrirao tražeći Pašalića, sva tri puta ga je pronašao, ali Pašalić nije udarcima glavom pogodio u okvir vrata. Jednom je Perišić i zaprijetio udarcem iz daljine, pokušao je ugroziti Strakashu s 25 metara, ali udarac je bio blokiran (Djimsiti) i albanski je vratar lako uhvatio tu loptu.
Osam minuta prije kraja potencijalno opasnu situaciju ispred naših vrata Perišić je inteligentno riješio - loptu je prsima vratio Livakoviću, ta je mirnoća plod znanja i iskustva, to mu nitko ne može oduzeti. Dvije minute kasnije, Perišića je zamijenio Sosa i nismo baš sigurni da je Dalić napravio pravu izmjenu. Štoviše...
Uglavnom, Perišićev je nastup zavrijedio prolaznu ocjenu, ali ništa više od toga. Međutim, i prije utakmice znali smo da nije posve spreman, znali smo da ne možemo od njega očekivati da bude čovjek odluke. Premalo je vremena prošlo od teške ozljede, još će Perišiću trebati dosta utakmica u pokušaju da se vrati na stare staze. Ta će ga psihološka kočnica i svojevrsni strah od ozljede pratiti još neko vrijeme, to je sasvim logično i nitko mu ne smije zamjeriti što u nekim situacijama nije "ubacio u petu brzinu", onako kako je samo on to znao. U ovome trenutku, naime, Perišić to ne može.
I sve smo to znali i prije ovoga Eura, a ova je utakmica samo potvrdila stvarno Perišićevo stanje. A znao je to i izbornik Dalić...