Prije petnaestak godina ABA liga se zalaufala, a u Zagrebu je gostovala Olimpija, bez prefiksa Cedevita. Oba kluba bila su dio Eurolige, a nakon utakmice u regionalnoj ligi je Sašo Filipovski, tadašnji trener Ljubljančana, poslao znakovitu poruku, “Euroligu shvaćamo olako, a može nam se dogoditi da nam jednog dana ona bude nedokučiva”.
Nije trebalo dugo čekati kako bi se to zloguko proročanstvo ostvarilo. Ne samo da je Euroliga postala misaona imenica za košarkaške projekte iz Hrvatske ili Slovenije, nego teče šesta godina kako su hrvatski klubovi posve nestali, iščezli s mape europskih klupskih natjecanja.
Pokušao je prije nekoliko dana Dinamo dospjeti do četvrtog po važnosti, do posljednje lige europskih kupova. I nakon što je kod kuće odigrao prilično konkurentnu utakmicu kvalifikacija za FIBA Eurokup protiv francuskog osvajača Kupa Dijona, u uzvratu u Dijonu pometen je s 48 poena razlike.
Tamo na koncu ljeta 2022. pokušala je do istog natjecanja stići i Cedevita Junior, ono što je ostalo od tog kluba koji je preselio svoj udarni pogon u Ljubljanu, ali nije niti to išlo.
Ostali nisu niti pokušavali. Otkako je Cedevita zaigrala u sezoni 2018./19. Eurokup i plasirala se u Top 16 fazu tog natjecanja. I onda se preselila u Ljubljanu, gdje i danas, s redovitim, ali tek mediokritetskim nastupima u Eurokupu...
Tri vodeća hrvatska kluba, govorimo tu o Zadru, Splitu i Ciboni niti ne pomišljaju prijaviti se u neki europski kup, tvrdeći da za to ne mogu pronaći mjesta u rasporedu, jer moraju usporedo igrati domaće prvenstvo i ABA ligu. Od koje ne namjeravaju odustati. Jedno vrijeme su tvrdili da im je ABA liga jedini alat za dohvatiti ozbiljnu Europu, što nije točno, jer ABA liga i Euroliga nemaju ugovor prema kojemu bi se momčadi iz ABA lige plasirale u Euroligu ili Eurokup. A niti FIBA, organizator Lige prvaka i FIBA Eurokupa, ne priznaje ABA ligu, nego samo rezultate nacionalnog prvenstva.
Malo je tu vizije, malo shvaćanja da bi se zbilja mogla promijeniti s malo hrabrosti. Može se shvatiti da Liga prvaka za jedan Zadar nije izazov, kad se za nju tek treba kvalificirati, a onda možda i odigrati samo šest utakmica u skupini. Međutim, Zadar je i lani, a tako je i ove sezone, priskrbio proračun s kojim može parirati u Eurokupu, na čelu te organizacije koja pokriva i Euroligu jest i bivši Zadrov igrač Dejan Bodiroga, u tom Eurokupu igraju jadnije, čak i financijski skromnije momčadi od Zadra, ali u Zadru se ne žele odreći ABA lige. Iako bi u Eurokupu imali zajamčenih 18 utakmica u sezoni.
Uostalom, cijela priča s europskim putem naše košarke zapela je još u vrijeme kad je Cedevita bila u Zagrebu. Dobro se sjećam kako je u srijedu u Zagrebu gostovao neki jaki europski protivnik, a iz kluba su kazali, “naš fokus je na vikendu kad idemo u Laktaše”.
U redu, nekada se otvarala mogućnost igranja u Europi, jer bi u prvom dijelu sezonu oni koji su igrali ABA ligu bili pošteđeni nacionalnog prvenstva. Međutim, ponekad treba povući potez i biti hrabar. Tko bi Zadru kazao da ne može u Eurokup?
Bodiroga? HKS?
I na kraju dana, ali ne manje važno. Uskoro bi Košarkaški savez Srbije trebao preuzeti Nebojša Čović, još uvijek predsjednik Zvezde. U isto vrijeme sve više ozbiljnih košarkaških ljudi iz Srbije govori o tome kako se u toj zemlji treba igrati nacionalno prvenstvo, organizirati jaku profesionalnu liga, jer od ABA lige više niti oni nemaju koristi, a ona nije niti protočna prema Europi.
Tu tezu posebno zagovara Svetislav Pešić, srpski izbornik, kojega će Čović kad preuzme Savez pokušati nagovoriti da nastavi voditi reprezentaciju.
Uzmite samo u razmatranje scenarij po kojemu će neke trajnije pozivnice za Euroligu dobiti i Partizan i Zvezda. A ide prema tome. Beograd bi uostalom mogao ponovo organizirati Final Four, a i gdje je Euroliga trenutačno može se iščitati i po tome da je jedan od važnijih sponzora tog natjecanja postala jedna srpska kladionica.
I zašto se Partizan i Zvezda ne bi povukli u srpsku ligu, usmjerili se na igranje Eurolige, bez putešestvija po Balkanu? A sve pod tezom, “mi smo tu zanemareni, jer ne možemo u ABA ligi imati više od šest predstavnika”. Pa je zato i Vršac odustao od ABA 2 lige.
Činjenica je da je hrvatska klupska košarka, i zbog svoje krivice, u posljednjih dvadeset i kusur godina otkako nam je srce sezone samo regionalna lige bivala sve lošija i lošija
Što u tom slučaju rade hrvatski klubovi? Spašavaju ono što je ostalo od ABA lige? Ili se okreću europskim kupovima? Usput, nije naodmet dodati da će se, prije ili kasnije, spojiti Eurokup i Liga prvaka. Do Eurolige ionako ne možemo, a ovo bi natjecanje organizirala FIBA. Koja ne priznaje ABA ligu i koja će uvrstiti u svoj sastav klubove prema poretku u nacionalnim prvenstvima, jer to joj je osnovni kriterij.
Kako bilo, hrvatski klubovi su otirač u ABA ligi, gurnuti su u regionalni kut, pa netko tu i tamo dođe do njih, podigne nogu i popiša se na njih. Poput Budućnosti u subotu po Splitu.
Ili se može promijeniti perspektiva? Bolan je bio poraz Dinama u Dijonu. Isto tako je činjenica da je u Zagrebu u prvom srazu bilo drugačije, kao što je činjenica da Dinamo nije u naših najboljih pet, šest momčadi.
Kao što je činjenica da je hrvatska klupska košarka, i zbog svoje krivice, u posljednjih dvadeset i kusur godina otkako nam je srce sezone samo regionalna lige bivala sve lošija i lošija.
Tko promijeni taj narativ ima šansu. Da ne bi uskoro najveći događaj sezone bilo gostovanje Igokee. Iz Laktaša. Čuvene europske prijestolnice košarke.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....