
S obzirom na reputaciju i autoritet koji je imao kao igrač, trenerska karijera Vassilisa Spanoulisa odmah je bila pod povećalom. Legendarni grčki bek zaključio je 2021. veliku igračku karijeru u kojoj je igrajući za Panathinaikos postao prvak Europe 2009., a onda to ponovio s Olympiacosom 2012. i 2013. godine. U sva tri igračka osvajanja naslova prvaka Europe, Spanoulis je bio i MVP završnog turnira.
Uzeo je godinu dana stanke nakon igračke karijere i 2022. postao je trener Peristerija. Lani je izabran za trenera godine u FIBA-inoj Ligi prvaka, a tu mu je bila ulaznica za euroligaški projekt. Ovoga puta to nije bila Grčka, ali bio je Monaco, momčad dovoljno bogata da se uvrsti u same favorite Eurolige, a Spanoulis ih je odveo do Final Foura nakon što je Monaco u pet utakmica izbacio Barcelonu.
OK, ova priča ne bi bila na ovom mjestu da je Kevin Punter odlučio drugačije završiti posljednji posjed Barcelone, ali nije, pa je Spanoulis s uvrštavanjem Georgiosa Papagiannisa u momčad nakon što ovaj prve četiri utakmice uopće nije igrao, napravio iznenađenje u majstorici i stigao do Abu Dhabija.
Tamo će ga čekati još jedan igrački virtuoz, sada već dokazani trener sa šest plasmana na Final Four u devet trenerskih sezona (tri puta Barcelona, dva puta Fenerbahče, jednom Žalgiris), Šarunas Jasikevičius, sada na klupi Fenerbahčea. Koji je kao igrač četiri puta osvajao Euroligu, tri puta kao igrač Maccabija i jednom kao igrač Panathinaikosa. U tom posljednjem osvajanju Euroligu, Šaras je bio suigrač Spanoulisa u Panathinaikosu, a Spanoulis je bio MVP. Vodio ih je, jasno, Željko Obradović.
Doduše, Obradović se godinu dana kasnije silno naljutio na Spanoulisa i njegovog agenta Miška Ražnatovića, kad je Spanoulis prenio svoje talente u Pirej i postao zaštitni znak Olympiacosa, s kojim je kasnije i dva puta bio prvak Europe.
Upravo će Monaco i Vassilis Spanoulis u polufinalu Abu Dhabija igrati protiv Olympiacosa, dok će Jasikevičius i Fenerbahče tražiti proboj u veliko finale kontra Panathinaikosa, branitelja naslova i Ergina Atamana, koji kao trener ima već tri Eurolige. Georgios Bartzokas, na klupi Olympiacosa, ima jednu osvojenu Euroligu, onu iz 2013. na klupi Olympiacosa, kad ga je trofeja doveo - Vassilis Spanoulis.
Koliko je hype oko Spanoulisove trenerske karijere dokazuje i izbor grčke federacije, koja je Spanoulisa, samo godinu dana nakon što je postao trener imenovala izbornikom, a Spanoulis je Grčku odmah odveo na Igre u Pariz, preko Hrvatske koju je svladao u finalu pirejskih kvalifikacija.
Vassilis Spanoulis ili Šarunas Jasikevičius mogli bi postati u Abu Dhabiju za dva tjedna četvrti ljudi u povijesti koji su se dokopali naslova klupskog prvaka Europe i kao igrači i kao treneri.
Prva trojica su iz davne prošlosti. Lolo Sainz je kao igrač tijekom šezdesetih godina proteklog stoljeća četiri puta osvajao Euroligu u dresu Real Madrida, a onda to ponovio i kao trener dva puta, 1978. i 1980. opet s Realom. Armenak Alachachian je kao igrač CSKA bio 1961. i 1963 prvak Europe, a onda je i kao trener CSKA bio prvak Europe 1969. Posljednji se s tim uspjehom može podičiti aktualni izbornik Srbije Svetislav Pešić, koji je kao igrač s Bosnom bio prvak Europe 1979, a onda je i na klupi Barcelone 2003. postao europski prvak.
Dakle, nije to baš uobičajena pojava, a Vassilis Spanoulis ili Šarunas Jasikevičius su je u stanju doseći. Pri tome je način na koji je Vassilis Spanoulis zakoračio u trenerske vode doista impresvan i na neki način podsjeća na start Željka Obradovića.
Obradović je, naime, iz pozicije playmakera u reprezentaciji Jugoslavije, tada nedodirljivom u svim natjecanjima, sjeo na klupu Partizana i odmah u prvoj sezoni postao prvak Europe 1992. godine. Jedina je razlika u tome što Obradović kao igrač nije bio klupski prvak Europe, imao u svojem igračkom primeu veliku konkurenciju u prvo Ciboni, a onda i Jugoplastici...
Komentari (0)