Bio je to jedan nostalgičan, ali poseban dan, dobar dan emotivnih revitalizacija. Sjećanje na suigrača, prijatelja, velikog djelatnika, suca, izbornika senzacionalne momčadi koju je bivša vojska okupila, od Dražena Petrovića, Perasovića, Popovića, B. Macure, preko Dukana, Poljaka, Sobina, Tabaka, Vučice, Arapovića, Knege i drugih. Iako u vojsci, stigli su do četvrtfinala Kupa bivše države...
Slobodan Jovanović bio je sjajan igrač i lidersko lice najsjajnijih dana pulske košarke. Bio je i trener, djelatnik, spiritus movens kluba koji je bio iznimno popularan u neka prošla vremena. Iskoračio je i kao savezni sudac, pa delegat, član Sabora HKS, Organizacijskog odbora Univerzijade 1987. u Zagrebu i EURO-a 1989. u našem glavnom gradu. Nažalost, prije 10 godina, Jovanović je preminuo, imao je 70 godina i bio još i te kako aktivan.
Zato nije čudno da su njegovi veliki prijatelji, počevši od najboljeg strijelca Mladena Živkovića, organizirali druženje na njegovu okruglu godišnjicu, a na koju su se odazvali suigrači, treneri, suradnici, navijači i prijatelji iz svijeta košarke. Svi su oni u prijepodnevnim satima bili na pulskom groblju, gdje su položili cvijeće na posljednjem počivalištu Đole Jovanovića, ali i na grobu oca pulske košarke, koji je Jovanoviću i svima iz generacije, i kasnijih, bio učitelj košarke i života, Joži Severu.
Respekt koji je uživao Jovanović (kao i Sever) dovoljno ukazuje dolazak osmeročlane delegacije iz Slovenije, na čelu s legendom Ivom Daneuom. Velikan košarke, kapetan reprezentacije Jugoslavije koja je 1970. osvojila Svjetsko prvenstvo u Ljubljani, olimpijac, s 87 godina djeluje iznimno vitalan. Bili su tu Peter Meter, braća Nebojša i Marko Macura, nedostajao je tek treći, najslavniji, Branko, pa je stigao i Puležan po rođenju i odrastanju Željko Jerkov, legendarni lokos Nikola Plećaš sa suprugom, a od ovdašnjih slavnih olimpijaca nedostajao je tek Vinko Jelovac, koji se ispričao zbog obiteljskih obveza.
- Đoko bi bio ponosan, okupili smo se zbilja u lijepom društvu prisjetiti se tog velikog čovjeka i prijatelja, koji je živio košarku 24 sata dnevno - kazao je Mladen Živković koji je s Jovanovićem proveo 60-ak košarkaških i prijateljskih godina...
Četiri olimpijca, Daneu, Jerkov, Plećaš, Jelovac, 40-ak medalja s olimpijskih igara i raznih prvenstava, iz nekog drugog vremena kada je košarka ovih prostora harala svijetom.
No, Jovanović je bio prije svega čovjek Pule i Istre. Zato su tu bili njegov bivši igrač Grgurev, aktualni trener Ivan Đukić, pa veliki prijatelj i nezaobilazni fan košarke onih vremena Bruno Tripković, ribar Pejović, koji je svima iz pulske košarke dragi prijatelj...
- Sjećate se njega - pitao je u jednom trenu Željko Jerkov. Nekadašnji igrač Istragrađevnog, pa legenda Jugoplastike i reprezentativac, bio je jako dobro raspoložen. Dijelom jer se u Puli, kako kaže, uvijek osjeća kao doma, a i zbog činjenice da mu majka, koja je ostala tu živjeti, vrlo dobro funkcionira samostalno, i to s 95 godina! Ukazao je Jerkov na Daneua.
- Eh, da on je bio Jordan prije Jordana, fantastičan igrač, nisam ga puno gledao uživo, ali su mi svi govorili da je bio čudo.
Daneu je samo odmahivao rukom, odajući kako mu je najdraže to što se druži s mnogima iz sportske karijere, a ne da ga mediji ističu, dodatna je potvrda dolazila i od Nikole Plećaša. Vitalni je 77-godišnjak, španer i legenda Lokomotive (kasnije Cibone) bio dobro raspoložen.
- Sve je to zasluga moje supruge. Uživamo, osam mjeseci u Zagrebu, četiri mjeseca tu u Peroju (10 km od Pule) gdje imamo vikendicu. Još da dočekam da mi HEP omogući priključak na struju...
Naravno, dobro društvo je u "Škuži" evociralo brojne uspomene i anegdote. Dobar dio ovog društva (pogotovo iz Slovenije) bilo je i na Danima Krešimira Čosića, njihova velikog prijatelja i suputnika fantastičnih košarkaških godina.
Obitelj Jovanović, supruga Ilja, kćerka Jelena, unuk, brat nećak, kao i (obvezama spriječen) sin mogli su biti zbilja ponosni sa ovakvim skupom prisjećanja na Đoleta.
Komentari (0)