- Logično je da smo svi razočarani, neki od nas ljuti, pa i bijesni zbog debakla - rekao je Željko Jerkov u podužem razgovoru u lučici Labuda (pasionirani je nautičar), uz napomenu da je ovo bio rezultatski neuspjeh jedne darovite generacije, ali se zapravo radi o krahu košarkaške politike kod nas. Jer, ovo traje godinama, 20-ak godina. I poslije svakog neuspjeha u pravilu je u fokusu napada izbornik. U ovom slučaju istresaju se kritike, primjedbe na račun Perasovića.
- Nisam njegov odvjetnik, nego govorim kao bivši igrač koji je mnogo toga proživio, iskusio, osjetio na vlastitoj koži.
U redu, ali ne može se ekskulpirati Perasovića?
- Jasno je da je u pravilu najveća odgovornost na izborniku. Ali, prema mojoj procjeni, za ovaj neuspjeh osnovna je krivnja na igračima. Međutim, kako se radilo, ponavljam, posljednjih dvadesetak godina na stručnom planu, nije moglo biti bolje.
Odakle onda taj optimizam uoči EP-a, otkud najave da se naša reprezentacija zaslužuje uključiti u borbu za medalje?
- Držim da se prerano promoviralo naše igrače kao super košarkaše. Od talentiranih do pravih igrača dug je put. Kod nas vlada uvjerenje da je dovoljno u sastavu imati trojicu NBA igrača te niz onih koji igraju za najbolje europske klubove, pa da možemo pretendirati na visoke domete. Držim da je na snazi svojevrsna demistifikacija NBA.
Bojan Bogdanović ispričao se javnosti ‘za dva sata horora koja su doživljena na utakmici s Česima’?
- Svaka čast, jako je dobro da su se posuli pepelom i priznali svoje slabosti. Vidite, igrači su odlučili da će na pripreme krenuti od 1. kolovoza, željeli su se odmarati poslije naporne sezone. I što se dogodilo, što se pokazalo? Fizički nisu bili spremni. Vidjelo se kod šutiranja, uglavnom su kratili šutove, što je dokaz fizičke nemoći.
Uvjeravani smo da će biti najbolji, da će dati najviše kada bude najpotrebnije?
- Bilo je to zavaravanje, plasiranje naših želja. A pokazali su, doslovno, gubitnički mentalitet. Čim su došle teškoće, oni su kleknuli. Ne mogu odoljeti da ne povučem paralelu s našom nogometnom reprezentacijom gdje se svojevrsna izdaja dogodila na terenu. Naš kapetan, najiskusniji igrač Darijo Srna, pao je kao naivni dječak na obične finte, lažnjake nekog Norvežanina.
Odakle ta nesigurnost, jedna vrsta straha?
- Tomić se tretira kao najbolji centar u Europi. I što smo vidjeli od njega? Igralo se na njega, imao je dovoljno lopti i što je tu kriv izbornik kad on u komotnim situacijama ne postigne koš? Peras je dopustio da ga Tomas prevari i smatram da nije bio korektan u odnosu na Bilana, puštao je Hezonju da igra kako on misli da treba, a posebno je pitanje kako igra Ukić, kako uopće igraju playmakeri. Međutim, sve su to manje važne stvari. Eto, Simon je bio naš najbolji igrač, a gdje su bili drugi? Ono što zastupam, to je teren, tu si i pokaži što znaš, možeš i hoćeš. Naši igrači sad odlaze u svoje klubove, u NBA i druge destinacije, gdje ih uopće neće propitivati kako su to igrali...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....