Nije nam dugo trebalo i vratilo se staro pitanje - koliko je duboko dno na koje može propasti hrvatska košarka i hoće li ovo biti trenutak u kojem je dotakla dno dna. Konkretniji odgovor moći ćemo dati 21. veljače 2025. godine jer potencijalna pobjeda te večeri protiv Francuske može ispraviti ovaj poraz u Sarajevu (ali ako i BiH napravi istu stvar Francuzima tri dana kasnije, naša pobjeda neće ništa vrijediti), no nakon ovih 110-90 za BiH u raspjevanoj i pozitivnoj Skenderiji (danas pod imenom Mirze Delibašića) jako smo blizu trenutka u kojem će se Hrvatska zaputiti u novo istraživanje košarkaških dubina.
U četvrtak navečer, poslije zagrebačke pobjede, napisali smo da je Hrvatska na pola puta prema nastupu na Europskom prvenstvu 2025. godine jer je u Sarajevu trebalo sačuvati 13 koševa prednosti iz Draženovog doma. Danas, nakon što ta prednost nije sačuvana (-20 i to samo u drugom poluvremenu jer je nakon prvog bio egal), pišemo da je prešla više od pola puta prema povijesnom rezultatu.
Uvijek igrali na EP-u
Ako se ne dogodi gore opisani rasplet protiv Francuske (jer obje reprezentacije će sigurno pobijediti Cipar; da i hrvatska košarkaška reprezentacija će ga pobijediti), košarkaška reprezentacija prvi put otkako je Republike Hrvatske neće igrati na Europskom prvenstvu. Nekada, za hrvatsku košarku pradavne 1993. godine, na tom natjecanju sudjelovalo je 16 reprezentacija i Hrvatska je bila redoviti sudionik, danas, Eurobasket igra njih 24. I Hrvatske, lako je moguće, na tom natjecanju neće biti. Neće je biti među 24 najboljih košarkaških reprezentacija. Europe, a kamoli svijeta.
Da nismo svjesni gdje živimo, rekli bismo da je ovo pravi trenutak za novi početak. Ne da se resetira, nego da se fizički zamijeni hrpa nedoraslog i nesposobnog hardwarea u svim strukama i krene ispočetka u pravom smislu te riječi
Da, svjesni smo da je Fiba napravila svinjariju kada je dopustila da u kvalifikacijama igraju i četiri domaćina Eurobasketa 2025. od kojih je jedan Cipar koji se inače ne bi niti kvalificirao u ove kvalifikacije (Poljska, Finska i Latvija bi prošli ove kvalifikacije) i da Hrvatski košarkaški savez nije imao sreće kada je Cipar završio u skupini s Hrvatskom, ali tako je kako je. Hrvatska je na vrijeme znala što treba napraviti da bi se plasirala na EP, biti bolja od Francuske ili BiH, i kako stvari sada stoje u tome nije uspjela.
Kriza upravljanja je najveća
No, svjesni smo i još nečega. Odnosno, da nismo svjesni gdje živimo možda bismo mogli pisati i o tome da ovakav rasplet ne mora biti loša sreća nego dar s neba. Pravi trenutak da košarka krene s novog početka. Ne da se resetira, nego da se fizički zamijeni hrpa nedoraslog i nesposobnog hardwarea u svim strukturama i krene ispočetka u pravom smislu te riječi.
I ne mislimo toliko na izbornika Sesara, koliko na ljude koji odlučuju, koji vode HKS i većinu najvažnijih klubova. Da se doživi trenutak u kojem će se birati najbolji (ili najbolji mogući) i u kojem će kvaliteta biti prvi i glavni kriterij. A ne podobnost i (ne)sviđanje. Nemamo nešto kvalitetnih igrača, još manje trenera, ali uvjerljivo najveći nedostatak u hrvatskoj košarci je na upravljačkim pozicijama. Kriza upravljanja je najveći problem koji bi se morao riješiti.
Ali, s obzirom na sve što smo vidjeli i doživjeli u hrvatskoj košarci, pesimisti smo po tome pitanju. Niti ovo dno neće biti dovoljno za takav rez.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....