U posljednjih 14 godina "modri" su ostvarili 13 plasmana u skupine, pet Lige prvaka, a osam Europske lige, a usto su ove i pretprošle jeseni prošli u nokaut fazu, što je i dalje doseg vrijedan divljenja za bilo koji hrvatski klub, iako bi za Dinamo trebao postati standard.
Kako se sjećamo razdoblja kada se u Maksimiru slavio samo jedan postignuti gol u Ligi prvaka, već je lanjskih 10 pogodaka u skupini i nes(p)retno ispadanje bio pokazatelj promjene trenda, a postupni napredak ove jeseni dokazuje nekad nezamislivo: moguće je spojiti prodaju najboljih igrača, razvoj mladih i rezultat, ako se kadrom dobro upravlja. Ključna kategorija je iskustvo u svakoj liniji momčadi, jer Livaković (25), Theophile-Catherine (31), Ademi (29), Oršić (27), Gavranović (31) i Petković (26) prekaljeni su nogometaši, a sudjelovali su u sve tri uspješne sezone od jeseni 2018., kada je nakon 49 godina dočekano "europsko proljeće".
Danas Zoran Mamić u svlačionici ima još nekoliko iskusnih nogometaša, ali u postavi je i jedan 18-godišnjak, Joško Gvardiol, dok su i Jakiću (23), Majeru (22) i Kastratiju (21) ovo prva prava europska iskustva. Dinamo je još od ljetošnjeg pandemijskog nastavka sezone jedno veliko gradilište, i Mamić je tek od listopada, nakon završetka "ljetnog" prijelaznog roka, znao na koga može računati, i iskristalizirao postavu koja je s dvije-tri izmjene iz kola u kolo osigurala 1. mjesto u skupini Europske lige kolo prije kraja, i što je nevjerojatan pothvat - sačuvala svoju mrežu!
Šest "nositelja"
Usporedimo li najčešće europske postave pod Nenadom Bjelicom i Zoranom Mamićem, zajednička su im šestorica "nositelja", a da zimus nije transferiran u RB Leipzig, bio bi to zacijelo i Dani Olmo. No, ne može se zadržati igrača kada želi otići, poglavito ne najboljeg! Usporedo su, pak, stasavali mlađi, pa su tako neki koji su kod Bjelice dobivali europske minute na kapaljku, danas među neizostavnima kada se bira početna postava, poput Majera ili Moharramija. No, upada u oči da je Dinamo bezbolno za rezultat uspio prodati dva jako važna igrača za ravnotežu momčadi, dvije "šestice" Šunjića i Moru (obojica su inzistirali na odlasku!), a kapetan Ademi u međuvremenu je vraćen na "osmicu", što je bio i pri dolasku iz Šibenika prije deset godina.
U tim se ulogama pogodilo s dovođenjem Jakića, a uspješno se promoviralo među seniore i kapetana juniorske momčadi Franjića. Kako je istaknuo predsjednik Mirko Barišić, "divno je vidjeti da proizvodnja igrača traje, jer od toga živimo". No, izgradnja, odnosno obnova momčadi, išla je sporo, a ne zaboravimo da su obama "proljećima" prethodili neuspjesi u pretkolima Lige prvaka, 2018. protiv Young Boysa, a 2020. protiv Ferencvarosa, no pobjedama u Europskoj ligi vraćeno je povjerenje navijača i napravljeni su temelji za nove pokušaje.
Najveći je posao bio naviknuti momčad na igru bez Olma, bez kojeg je i Bjelica gubio u HNL-u i Kupu. Kao njegove su se zamjene proljetos izmjenjivali Ivanušec, Gojak i Majer. Smjenom trenera tijekom koronastanke proces selekcije nastavio je Igor Jovićević, ali ga nije pratio rezultat. Nije se uspjelo dovesti Matjaža Keka, koji je već crtao svoje postave Mamiću, pa se nezahvalnog posla prihvatio osobno Zoran Mamić, koji je ionako sudjelovao u "amenovanju" većine ovog kadra i dok formalno nije bio u klubu.
I imao je uvid tko što može, ali i svoje ideje. Iskustvo ključnih igrača o dlučujuće Tako je jesenas uigrao zadnju liniju od dva nova beka u odnosu na prethodno razdoblje te novog stopera, Lauritsena.
Bezbolni odlasci
Nije se osjetio odlazak Dilavera, Gojaka i Kadziora te More, kao ni godinu dana prije Šunjića, dok se odlaskom Olma otvorio prostor za priliku u kontinuitetu Majeru. Petković i Gavranović posebna su priča, prvi se etablirao kao ključni razigravač, drugi je ove jeseni najbolji strijelac, a Mamić ih je i uparivao. Paradoks smo ostavili za kraj: Oršić se nakon maksimalnih 35 početnih postava u europskim utakmicama u Rotterdamu našao na klupi, a Dinamo je suvereno pobijedio! Što je najbolji dokaz da "modri" ne ovise o samo 11 "prvotimaca".