ČETIRI GODINE NOVOG DOBA Što je, zapravo, napravio riječki 'revolucionar' ?

Ožujak 2012. godine. Priča o ulasku kapitala Gabrielea Volpija i njegove fondacije Social Sport dobivala je sve jače obrise tih tjedana, a jedan od ključnih datuma dogodio se 20. ožujka 2012. godine.

Na izbornoj skupštini kluba Damir Mišković je na svoj rođendan aklamativno izabran za novog predsjednika kluba, a Rijeka je okrenula novu stranicu u svojoj povijesti i do danas stasala u stabilan klub na svim razinama, pišu Sportske novosti.

Damir Mišković tog se ožujka pojavio kao spasitelj riječkog nogometa budući da Rijeka nije bila daleko od sudbine koji je te godine doživio Varteks/Varaždin jer su se dugovi gomilali i sve je vuklo prema amaterizaciji. Novaca za dovođenje igrača i stvaranje konkurentne momčadi nije bilo, na gostovanja i pripreme putovalo se “na dug”, igrači su putem arbitraže tražili i dobivali čiste papire i jednostavno Rijeka je postajala klub bez jasne perspektive i svijetle budućnosti.

Dan nakon Miškovićeve inauguracije Rijeka je na Kantridi poražena od Hajduka (3:0, posljednja pobjeda Hajduka protiv Rijeke do danas), momčad je jedva imala kvalitetu za sačuvati prvoligaški status i stogodišnje stijene Kantride brojale su teške dane. Ipak, zahvaljujući odustajanju Dugopolja od Prve HNL Rijeka je izbjegla razigravanje za ostanak s Interom i na Kantridi je počelo slaganje neke nove Rijeke.

Još je ranije Bijelima pristupio Jurica Vranješ, uslijedili su dolasci Neretljaka, Kneževića, Benka i Brezovca te rast kluba na svim ostalim razinama što je na kraju sezone rezultiralo trećim mjestom iza Dinama i Lokomotive i izlaskom na europsku pozornicu.

Ulaganja u klub od 150 tisuća eura mjesečno temeljem sporazuma Social Sport - Grad Rijeka - HNK Rijeka ubrzo su premašena, a Bijeli su upravo zahvaljujući Miškovićevom angažmanu u sezonama koje slijede počeli nadoknađivati propušteno u posljednjih nekoliko godina. Rijeka je četiri godine Miškovićeve vladavine proživjela mnoge različite trenutke, od borbe za ostanak u društvu prvoligaša, do snova o naslovu prvaka koje danas snivaju na Rujevici. Dogodilo se to kao posljedica silnog entuzijazma, strasti ali i navijačke zaluđenosti klubom koju je Mišković sa sobom donio u Rijeku i zbog svega napravljenog priskrbio si epitet najuspješnijeg predsjednika u klupskoj povijesti. Pobjede protiv Stuttgarta, Feyenoorda ili Standard Liegea, odnosno osvajanje Hrvatskog kupa, neki su od najsvjetlijih trenutaka novije povijesti Rijeke koja je najveći trofej dobila prošlog ljeta u vidu otvaranja trening kampa na Rujevici koji je koštao oko 22 milijuna eura.

Kupi, afirmiraj, prodaj...

Upravo je infrastruktura ono na što su Mišković i suradnici pravilno identificirali kao osnovni preduvjet rasta, umjesto možebitnog instant-uspjeha povećanim ulaganjima, vodstvo Rijeke opredijelilo se na gradnju nečega što bi trebalo predstavljati temelj dugoročne stabilnosti i samofinanciranja kluba. Laičkim rječnikom, kupi jeftino, afirmiraj pa prodaj po višestrukoj vrijednosti deviza je koje se drže na Rujevici i u čemu su se do sada pokazali prilično uspješni. Rijeka je od prodaje igrača za Miškovićeve ere inkasirala otprilike 15-ak milijuna eura, kod ulaznih transfera odšteta se tek jednom primaknula granici od milijun eura ( Gavranović) i smjernice kojima Rijeka ide po pitanju klupske politike prilično su jasne.

Koji su Miškovićevi sljedeći koraci u stvaranju stabilne Rijeke? Osvajanje naslova prvaka Hrvatske u ovoj ili u nekoj od idućih sezona i nastup u Ligi prvaka koja bi nedvojbeno predstavljala novi zamašnjak za daljnji iskorak kluba, privuklo jakog sponzora kojeg još uvijek traže i označilo vrhunac projekta u koji su mnogi bili sumnjičavi kada ga je Mišković predstavljao prije četiri godine.