U prosincu prošle godine došli su u Hajduk, dočekani su s velikim optimizmom, ali došlo je vrijeme da vidimo što su uradili Mario Stanić i Ivan Kepčija na Poljudu u proteklih 10 mjeseci.
Prošlosezonski rezultat je poznat, osvojeno je peto mjesto za koje je ceh platio predsjednik Brbić ispunjenim obećanjem “odlazim ako ne budemo u kvalifikacijama Lige prvaka”. Hajduk nije bio drugi i Brbić je podnio ostavku. Doduše, još uvijek je u klubu, ali pitanja “kako i zašto” već su davno odgovorena. Nedostaje nam odgovor na temu struke. Doista, što su radili proteklih 10 mjeseci?
Zimus su se koncentrirali na dovođenje stopera, jer trener Tudor je želio igrati s trojicom u zadnjoj liniji. Zato su angažirani Dimitrov i Mujakić. Osim povratka Svatoka u Dnjipro-1 prodaje nije bilo, iako se čak i na posuđenom Filipu Bradariću uzelo 500.000 eura. Poljud su napustili igrači iz drugog plana, Špikić je otišao u Goricu, te Beširović na posudbu u mađarski Mezőkövesd. Računalo se pritom da je momčad dovoljno jaka zadržati drugu poziciju. Ali, temeljni cilj nije ispunjen, Hajduk se spustio čak do pete pozicije.
Zbog toga je u ljetnom mercatu fokus postavljen na špic-igrače. Prodan je najbolji stoper Ismajli u Italiju u milijunskom transferu, a s druge strane dovedena su dva napadača. Grk Diamantakos bez odštete iz njemačkog drugoligaša, te Umut iz Bešiktaša na posudbu. S druge strane, Hajduk se posudbom riješio najskupljeg igrača Eduoka koji je preselio u Konyaspor. Uz dva angažirana špica, Hajduk se po odlasku Juranovića popunio na desnom beku s posuđenim Todorovićem, dok je Atanasov doveden kao alternacija u veznom redu nakon transfera Beširovića u Mađarsku te isteka ugovora Hamze. Pritom su otišli prekobrojni Tahiraj i Pršir koji nisu imali bitnog udjela u igri i rezultatu, te na kraju ostaje činjenica da su se na ljeto tražili napadači kao glavna pojačanja.
Kada dva prijelazna roka uzmemo u zajedničku rečenicu, sve izgleda logično. Na zimu se pojačavala obrana, na ljeto napad i momčad bi u konačnici trebala biti izbalansirana. Rješavala se pritom struka igrača koji su predstavljali financijski teret, raskidali ugovore s onima koji nisu igrali. Uz to, oprezno su se dovodili novaci, jer čak trojica su angažirana na posudbi za samo jednu sezonu i ako ne zadovolje neće biti dugotrajni teret na proračunu kluba. I sve to stoji kao jasna činjenica, svi sastojci za dobar kolač su na broju, međutim, konačni proizvod je nejestiv.
Od igrača koje su doveli jedino Diamantakos pokazuje da bi mogao biti pojačanje, ali to još nije potvrdio. Momčad je u novu sezonu ušla novim poražavajućim igrama i poslije sedam utakmica ima samo 10 bodova uz tri poraza. Na tragu učinka iz proljeća prošle sezone što definitivno nije ciljani učinak. Još je teža činjenica da nema obećavajuće naznake...