Krajem ožujka, baš otprilike prije mjesec dana, Matjaž Kek gostovao je u zanimljivom “talk showu” na lokalnoj televiziji, a kolega Ernest Marinković postavio je posljednje pitanje dobro raspoloženom riječkom treneru.
- Tko je najbolji igrač kojeg ste ikada u životu trenirali?
- Ima ih više i ne bih se deklarirao za bilo koga - očekivano je odgovorio Kek, uz neočekivano “ali”.
- Ali, jedan od stvarno klasnih igrača je Anas Sharbini. I s tim ću završiti.
Treba pritom uzeti u obzir da je u reprezentaciji Kek vodio svjetskog golmana kao što je Samir Handanovič, odličnog napadača Milivoja Novakoviča, talentiranog Renea Krhina koji je u vrijeme SP-a 2010. bio u Interu... Zatim u Rijeci Andreja Kramarića, Stefana Ristovskog, Mateja Mitrovića i još neke kvalitetne druge igrače što su napravili velike transfere. No, odlučio je istaknuti te iz zaborava kvarnerske, pa i cjelokupne hrvatske sportske javnosti vratiti danas 31-godišnjeg Anasa.
Neprijepornog majstora lopte s fantastičnim fizičkim predispozicijama i jednog od najvećih (ako ne i najvećeg!) talenata koji je (od)rastao na Azurnoj obali Kantride.
Ipak, umjesto po golovima (Dinamu u 90. na Rujevici za pobjedu 2:1, Argentini u Londonu, Hajduku u dresovima Rijeke...), asistencijama legendarnom desnom vanjskom ili vrtoglavim driblinzima koji se ne mogu naučiti, već se s njima treba roditi, mlađi Sharbini će ostati upamćen kao nikada do kraja realizirani bogomdani potencijal. Oni upućeniji i stručniji, zapravo, reći će da nije ostvario ni 50 posto onoga što je mogao i što su “govorile” noge. Međutim, nogomet se igra i glavom. Ne samo u skoku ili nakon kornera...
Anas Sharbini posljednju je utakmicu odigrao 13. prosinca 2015. protiv Slavena Belupa (1:1). Ali, formalno-pravno, grobnički “enfant terrible” još uvijek je igrač Rijeke budući je ugovorna obveza valjana još dva mjeseca. Do 30. lipnja 2018.
I što onda?
- Ha, nemam pojma, vidjet ćemo...
Penzija?
- Sve je otvoreno. Možda zaigram amaterski, za gušt i zaje***ciju, u nekoj nižoj ligi. Profesionalno jako teško, gotovo nemoguće. Uopće me ne vuče...
Teško da bi netko uzeo igrača koji ne igra dvije, odnosno dvije i pol godine?
- Teško, da, jedino možda na staru slavu ha-ha. Kažem, gledao sam neki dan Grobničan - Krk, polufinale Županijskog kupa. Dvadeset minuta, pola sata. I dosta mi je bilo, nije mi se dalo više. Prije smo znali odigrati termin. Brat, Linić, Pilčić, ja, još neki dečki s Grobnika... Ali, više ni to. Loptu nisam dotaknuo ne znam već koliko.
Ali svako jutro je u teretani na Vežici ili Pećinama, kako tko gleda. I ubija se od treninga nakon kojeg je mokar k’o miš. Trčanje s opterećenjem (prsluk ili utezi), veslanje, skijanje, marinci, skokovi, sklekovi... Što treba. I što mu padne na pamet. Iako je daleko od zelenih terena, Anas je nevjerojatno fizički spreman!
- A treniram, što ću, navikao sam, to mi je način života. Ne smijem se udebljat’, to mi je najgore, ha-ha. Odradim 45 minuta ili sat vremena za svoj gušt, lijepo je na taj način ući u novi dan. Spreman sam, ali drukčija je to spremnost nego kad treniraš s ekipom. Nego, jesi li vidio LeBrona? Pa čovjek sam igra, nevjerojatno!
Više prati NBA nego nogomet.
- Slabo gledam nogomet, istina. Hrvatsku ligu baš rijetko, više Ligu prvaka kad su neke dobre utakmice. A u NBA-u je sad play-off, to je ludnica, navijač sam Clevelanda, ali samo zbog LeBrona Jamesa.
Uostalom, profil na Facebooku sve će reći o njegovim sportskim ljubavima. Na “coveru” je LeBron sa šampionskim Cavsima (Irving...), a na profilnoj bijela desetka, kapetanska vrpca oko ruke na Kantridi i prolazak driblingom kraj Pjace na koljenima. Ali, danas je Marko u Juventusu, a Anas i dalje na Grobniku...
- Žao mi je što nisam uzeo titulu prvaka države, ipak je to veći trofej od Kupa. Ali, nema veze... Doma sam gledao onu zadnju utakmicu protiv Cibalije kad su navijači ušli u teren, onda se išlo van u đir, ha-ha.
Odnos s Matjažem Kekom bio je turbulentan. Danas je na korektnoj razini.
- Čujemo se povremeno porukama. Iznenadio me što me spomenuo kao jednog od najboljih igrača koje je trenirao, hvala mu. Od ostalih se znam čuti s Manceom, a igrače ne poznajem, svi su se izmijenili...
Na Rujevici se morao pojavljivati do pred neko vrijeme, sada je i to prestalo.
- Trenirao sam s Brunom Grebličkim dosta drugo, recimo do prije nekih mjesec dana, ali sada, kako se ugovor bliži kraju, i to je prestalo.
A pregovori oko eventualnog sporazumnog raskida?
- To se sigurno nije dogodilo već godinu ili pol, a možda čak i dvije. Pričali smo kada je sve to bilo aktualno, nismo se tada našli i to je to.
Klub i dalje ispunjava obveze?
- Da, sve je korektno.
I nije Anas jedan od onih koji tvrdi da ne bi promijenio ništa u karijeri. Logično, bilo je mnogo stranputica na putu od trnja do zvijezda i natrag...
- Ma, gle, meni je krivo što sam prestao kad sam bio baš u naponu snage, u najboljim godinama. Mogao sam sigurno igrati vrhunski nogomet još nekoliko godina. I sad svi pitaju “bi li što promijenio”, pa naravno da bih! Tko zna što bi bilo da sam 2009. godine otišao u Dinamo ili Red Bull Salzburg kada sam mogao, tko zna što bi bilo da nisam odbio ići u Osijek, da sam prihvatio ponude iz Tajlanda ili Kine... Samo ja sam dovoljno lud da odbijem dobre novce u Kini. Ali, nije da me sad sve to nešto muči i tišti, da noćima ne spavam zbog toga. Ne, karijera je bila takva kakva je i zadovoljan sam njome.
Uspomenu na Rijeku bude dresovi, nadmajice i hlačice u kojima redovito počinje dane na traci za trčanje. I Viber grupa s Jugovićem, Leškovićem i Mitrovićem s kojima je ostao u najboljim odnosima.
- Čujemo se svakodnevno. Jugo je u Koreji, Mitru je najbolje u Bešiktašu i Belgiji, a Leška mi je žao, nadam se da će se brzo vratiti nakon ozljede. Što oni kažu o mom statusu? Ma, ništa, ne pričamo o tome niti često o nogometu, ha-ha. Svi su to manje-više očekivali, dobro se poznajemo...
A što nakon karijere? Brat je u ugostiteljskom biznisu, spominjala se neka građevina, pa čak i autobiografija...
- A nemam pojma... Neću u ugostiteljstvo niti u građevinski biznis, ništa od toga. A knjiga je bila više zezancija. Misliš da bi to itko čitao?
Skauti ga još kontaktiraju
Iako je u praksi daleko ne samo od ozbiljnog, već i bilo kakvog nogometa, Anas se još uvijek ‘po propisima’ na Transfermarktu, stranici specijaliziranoj za nogometne transfere, vodi kao igrač Rijeke. S obzirom da je (bio) igrač s imenom i prezimenom te da je treći strijelac Rijeke u povijesti kluba, tu i tamo se još pronađe pokoji nedovoljno upućeni inozemni skaut, menadžer ili sportski direktor koji na Transfermarktu vidi da je slobodan ovo ljeto po isteku ugovora.
Tako je prošli tjedan u kontakt sa Sharbinijem pokušao stupiti šef skauta jednog poljskog prvoligaša. Međutim, bezuspješno... Odgovor je dobio na hrvatskom, ne na engleskom, ali... Vjerojatno je shvatio poantu ako je upotrijebio google translate.