Talijanski treneri nikad nisu bili zastupljeniji u SHNL-u kao ove sezone. Gattuso s Hajdukom dijeli prvo mjesto, Tramezzani je s Istrom u sredini tablice, dok se Coppitelli napokon susreo s pobjedom i odmaknuo od zadnje pozicije.
Pet talijanskih trenera u šest mandata bilježimo u prvoj hrvatskoj ligi. Stručnjaci s Apenina dolaze nam na drugu stranu Jadrana s epitetom vrhunskih taktičara jer talijanski nogomet u europskim i svjetskim okvirima prepoznatljiv je upravo po tom segmentu. Međutim, pitanje je što su Talijani pružili HNL-u. Tema će sigurno biti atraktivnija na kraju sezone kad budemo imali više materijala za procjenu učinka terceta, zato smo analizu i podijelili u dvije kategorije. Prvu s trenerima koji su već završili svoje mandate i drugu s aktualnim stručnjacima na klupama hrvatskih prvoligaša.
Reja probio led
Edoardo Reja probio je led, prvi je Talijan koji je došao u hrvatsku ligu. Iznenađujuće je iskusni stručnjak stigao tog ljeta 2009. kad je Hajdukov predsjednik Joško Svaguša “pikirao” isključivo na Talijana. Da je bio jeftiniji, prvi bi u hrvatski nogomet sletio Zaccheroni, ali prema izjavi samog Svaguše, dva milijuna eura po sezoni bio je preveliki izdatak čak i za tadašnji preoblikovani Hajduk.
Reja je na Poljudu proveo sedam mjeseci, Bijele je napustio nakon što je dobio ponudu koja se ne odbija. Poziv iz Lazija vratio je Reju u Italiju u veljači 2010. godine, a do tada je uspio podići Hajduk. Stabilizirao je momčad počevši, dakako, od obrane. Hajduk je s Rejom startao porazom, a potom je u sljedećih pet prvenstvenih utakmica ostao čiste mreže. Talijanska klasika. Bijele je preuzeo na samom dnu, na pretposljednjoj poziciji, da bi vrlo brzo počeo uspon splitske momčadi.
Igrao je tvrdih 3-5-2, nije se “umiralo” u ljepoti, ali momčad se rezultatski podizala kroz jesensku polusezonu. Bez obzira na to što je Hajduk na zimske pripreme u Marbellu otišao kao sedmoplasirana ekipa HNL-a, Rejin rad donio je proljetnu dividendu njegovom nasljedniku Stanku Poklepoviću, koji je ekipu preuzeo neposredno prije starta drugog dijela. Posložena ekipa nanizala je seriju odličnih rezultata, najčešće pobjeđivala s 1:0, upisavši tek jedan poraz u 13 susreta. Na Poljudu je boravio tek sedam mjeseci, ali Rejin dolazak opravdao je očekivanja.
Očekivanja je opravdao i Tramezzanijev u siječnju 2021. godine. Hajduk je ponovno bio u velikim problemima na šestoj poziciji, “svjetlosne godine” udaljen od europskog mjesta. Bijeli su pred početak proljeća imali 13 bodova manje od Gorice, ali Tramezzani je uspio napraviti sjajan posao. Čudo, rekli bi mnogi. Igrao je pragmatični nogomet, baš poput Reje. Trebalo mu je vremena da bi uskladio momčad koja se nerijetko mučila na putu do pobjeda. Eksperimentirao je s 4-2-3-1 i 3-5-2, ali ono što je bitno naglasiti, napravio je rezultat i stvorio temelje današnje momčadi. Kod Tramezzanija su stigli Lovre Kalinić i Livaja, afirmirao se 18-godišnji junior Biuk. Da, Tramezzani je bio veliki plus Hajduka, preporodio je momčad ostavši u ugodnoj uspomeni navijačima Bijelih, premda je samo četiri mjeseca vodio Splićane.
Isto se ne može reći za Cosmija, kojeg navijači Rijeke nisu upamtili po rezultatima, ni po formiranju momčadi. U dva mjeseca i devet dana koliko je boravio na Rujevici u jesen 2022. talijanski trener upisao je tek tri pobjede. Momčad je dobio na posljednjoj, desetoj poziciji, podigavši je na kraju do osmog mjesta. Cosmi je kao i Reja igrao 3-5-2, ali kvaliteta je bila sasvim oprečna. Rijeka u velikoj tranziciji s kadrom kojeg je nakon odlaska Cosmija pažljivo filtrirao Sergej Jakirović.
Daleko od zacrtanih ambicija
Ono što je zajedničko mandatu Reje, Cosmija i naposljetku Tramezzanija na klupi Hajduka svakako je činjenica da su dolazili u trenutku kad su klubovi bili u “ponoru”. Daleko od zacrtanih ambicija. Reja i Tramezzani uspjeli su talijanskim taktičkim pristupom podići klubove do željenih razina, dok Cosmiju to nije pošlo za rukom u Rijeci.
U drugoj kategoriji su aktualni mandati Talijana u SHNL-u. Tramezzani već ima preko 20 utakmica na klupi Istre s učinkom koji se kreće oko 50%. Pritom se može reći da je Tramezzani u Puli napravio otklon u odnosu na Hajduka. Igra otvorenije, prima puno više pogodaka u ogledima s jačim suparnicima, dok one sebi ravne drži pod kontrolom i, što je najvažnije, vrlo često pobjeđuje. Nakon što je filtrirao momčad, vratio se svojoj formaciji 3-5-2.
Gattuso igra 4-2-3-1, drži defenzivu na temelju nogometne postavke, a igra i rezultat posljednjih dana dosegnuli su očekivanu razinu. Momčad se defenzivno posložila, međutim, ekipa koja želi na vrh mora imati i kreativnu dimenziju. Osijek s Coppitellijem još nema niti jedno, a niti drugo. Istina je da mu se rasula ekipa primarno odlaskom Miereza, no činjenica je da je Osijek izgubio nekoliko utakmica u zadnjim trenucima. U onoj famoznoj zoni Cesarini, finišu dvoboja u kojem pravi taktičari dolaze do izražaja.
Reja i Tramezzani zasad su jedini opravdali te karakteristike pragmatičnih talijanskih trenera, koji su kvalitetnom taktikom oslonjenom na defenzivni aspekt dolazili do rezultata. Gattuso ima najviše izgleda da im se priključi...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....