Nadajmo se da je Zdravko Mamić nakon utakmice u Rumunjskoj okrenuo broj Vahida Halilhodžića, posljednjeg ozbiljnog trenera posljednjih maksimirskih godina. Da se približio čovjeku čiji povratak ‘modri puk’ zaziva kao što ozebli zazivaju sunce.
Novi debakl Dinama “gospodin kažem ja” gledao je u Makarskoj otkud je poručio:
- Vidim da je Zoran razočaran. Žao mi je zbog njega i svih navijača jer ovo su utakmice koje Dinamo mora dobivati, a redovito ih gubi - detektirao je Halilhodžić pa nastavio:
- Čini mi se da nije u pitanju voljni moment koliko ta bezidejnost i nemoć. U europskim utakmicama treba organizacija i disciplina. Posebno u obrani. No, Dinamo prima golove koji su tragikomični - presuda je Vahida Halilhodžića koji je evocirao uspomene iz Maksimirske 128.
Više problema
- Kada sam došao za trenera Dinama, vidio sam strah u očima tih igrača. Bio je to kompleks koji se trebao razbiti. I bili smo na dobrom putu. Da teren nije bio zaleđen, slomili bismo PAOK u toj utakmici koja je odlučivala o prolasku. Pa Grci su nam uzeli šest bodova iz dva udarac prema golu. I u Solunu smo trebali dobiti - sjetio se bivši trener koji nije propustio naglasiti kako je razina kvalitete koju ima Zoran Mamić puno veća od one koju je on imao tijekom svog mandata u Dinamu.
Logičan zaključak je kako je problem - u treneru?
- Jedan od problema - ispravio je Halilhodžić i nastavio:
- Treba zagrabiti malo dublje ispod površine. Mislim da je osnovni problem što u Maksimiru žele instant uspjeh. Ne postoji planski rad jer on iziskuje vrijeme, a u Dinamu su nestrpljivi, sve bi preko noći. To možda prolazi u HNL-u, ne i u Europi - naglasio je Vaha i vratio se na Zorana Mamića.
Imam druge planove
- Žao mi je Zorana. Mi smo izvanredno surađivali i ostali u dobrim odnosima i nakon mog odlaska iz Zagreba. On zna što ja mislim o svemu tome, a to je da se trenerom ne postaje preko noći. Ima znanja i igračkog iskustva što je dobrodošlo, ali igrač se rađa, a trenerom se postaje. Kada sam se odlučio baviti ovim zanatom otišao sam u sve dijelove Europe i promatrao kako rade vrhunski treneri. Gledao sam najbolje klubove, pričao s Lippijem i upijao. Pa pogledajte velikog Zidanea koji je uzeo Real B i uči se poslu. Trenerski posao je učenje i upijanje. Nogomet od prije dvadeset godina kada sam počeo i danas su razlika kao nebo i zemlja. Kao da sam tada vozio bicikl, a sada moram za volan Mercedesa - slikovit je Halilhodžić.
No, izgleda da on neće sjesti za volan ovog Mercedesa pa mu ni mlađi Mamić neće postati suvozač. Ima druge planove. Tako barem tvrdi.
- Bio sam na razgovorima sa savezom BiH, ali imam druge planove.
Taština prije novca
Uključuju li oni Dinamo?
- Imam još uvijek puno prijatelja u Zagrebu i rado se sjećam svih navijača. Neki igrači iz te ere me često zovu i pričamo o nogometu, Dinamu i Maksimiru, ali u ovoj fazi karijere ne mislim se vraćati na ove prostore - završio je Vahid Halilhodžić.
Kojeg bi bez sumnje široka ruka Zdravka Mamića ponukala da još jednom razmisli... Iako, čini nam se da je više u pitanju taština nego lova!